Niko od koncesionara na vodotocima u Plavu koji zbog toga što su navodno onemogućeni da izgarde male hidroelektrane potražuju samo u ovoj sjevernoj opštini oko pedeset miliona eura, neće sasvim je izgledno, dobiti ništa od države.
To je Portalu RTCG kazao dobro verzirani advokat nakon što je Privredni sud odbio tužbu konzorcijuma „Elektrotehna – Industrijaimport – Industrijaimpex“, koji je od države tražio naknadu ulaganja, povraćaj novca naplaćenog po bankarskoj garanciji i gotovo sedam miliona eura na ime izgubljene dobiti.
“Dvije pravosnažne presude prije ove, a sada i ova prvostepena ukazuju na to das u sudovi zauzeli stav i praksu, i teško da neko od onih koji su koncesije dobili u vrijeme čvrste vlasti Demokratske partije socijalista, može očekivati da naplati bilo šta, a posebno stavku koja je nazvana “izgubljena dobit”. Vjerujem da je ta priča sa ovim završena i u Plavu gdje su koncesionari prednjačili po visini odštete koju su tražili od države Crne Gore”, kazao je taj advokat.
Privredni sud Crne Gore je tužbene zahtjeve konzorcijuma „Elektrotehna – Industrijaimport – Industrijaimpex“, koji je od države tražio skoro 8,9 miliona eura odštete zbog neizgrađenih malih hidroelektrana na Murinskoj rijeci odbacio presudom od 10. Novembra, koju je donio sudija Mladen Grdinić.
Odbijeni su zahtjevi za naknadu stvarne štete, povraćaj sredstava naplaćenih po bankarskoj garanciji, naknadu izgubljene dobiti i umanjenje vrijednosti koncesionog preduzeća.
Konzorcijum, koji čine beranska „Elektrotehna“ i podgorički „Industrijaimport – Industrijaimpex“, tražio je 733.085 eura na ime stvarne štete, 424.602 eura zbog naplaćene bankarske garancije, čak 6.924.778 eura izgubljene dobiti i dodatnih 342.085 eura zbog umanjenja vrijednosti preduzeća.
Sud je sve zahtjeve odbio, zaključujući da koncesionar nije dokazao da su državni organi nezakonitim postupanjem onemogućili realizaciju projekta. U obrazloženju presude navodi se da su protesti i protivljenje dijela stanovnika Murine tokom juna i jula 2017. godine zaista ometali izvođenje radova. Mještani su tada sprečavali pristup radnika i mehanizacije gradilištu, nakon čega su radnici i oprema povučeni.
Međutim, sud je ocijenio da nije dokazano da su ti događaji predstavljali trajnu prepreku koja je onemogućila završetak projekta u ugovorenom roku.
Posebno je razmatrano i pitanje postupanja policije, odnosno zahtjeva koncesionara za asistenciju radi nesmetanog izvođenja radova. Uprava policije je 29. juna 2017. odbila zahtjev zbog nedostajućih podataka i dokumentacije, a koncesionar se na takvo rješenje nije žalio.
Jedan od važnih djelova presude odnosi se na bankarsku garanciju od 400.000 eura, koju je država aktivirala nakon što koncesionar nije ispunio ugovorne obaveze. Sud je utvrdio da investitor, nakon isteka prethodne garancije, nije dostavio novu ni u dodatno ostavljenom roku, što je predstavljalo osnov za raskid ugovora. Zbog toga nije prihvaćen ni zahtjev za vraćanje novca naplaćenog po garanciji.
Sud nije prihvatio ni zahtjev za izgubljenu dobit, ocjenjujući da očekivana proizvodnja električne energije i prihodi od rada hidroelektrana nisu bili dovoljno izvjesni. Postrojenja nisu puštena u rad, niti je proizvodnja električne energije ikada počela.
Slučaj Murinske rijeke samo je jedan od tri velika koncesiona spora koja se odnose na područje opštine Plav.
Za projekat na Đuričkoj rijeci, kompanija „Plava Hydro Power“, povezana sa Fljorinom Krasnićijem, od države potražuje više od 28 miliona eura, od čega se najveći dio odnosi na navodnu izgubljenu dobit. NIje bez značaja činjenica da je Krasnićijev advoka u ovom sporu advokatica Ana Kolarević.
Drugi spor odnosi se na projekat male hidroelektrane „Meteh“ na rijeci Komarači. Koncesionari povezani sa kompanijama „Kroling“, „Kronor“ i „Normal Company“ potražuju oko 12 miliona eura zbog raskida koncesionog ugovora, ulaganja i izgubljene dobiti.
Kada se saberu odštetni zahtjevi za Đuričku, Komaraču i Murinsku rijeku, dolazi se do iznosa od približno 50 miliona eura. Riječ je o potraživanjima koncesionara, a ne o utvrđenom dugu države.
Portal RTCG je u više navrata ukazivao na posljedice politike dodjeljivanja koncesija za male hidroelektrane na sjeveru Crne Gore, protivljenje lokalnog stanovništva i činjenicu da se od države sudskim putem potražuju desetine miliona eura.
O ovoj temi naš portal je pisao poslednji put krajem oktobra „Može li presuda u slučaju Bistrica Clean Energy uticati na sporove koncesionara MHE u Plavu?“, ukazujući na značaj sudskih odluka za finansijske rizike kojima je izložena država.
Presuda u slučaju Murinske rijeke predstavlja još jedan važan detalj u toj priči. Za stanovnike Murine, Plava i okolnih mjesta, koji su se prije skoro deceniju protivili izgradnji hidroelektrana, ova sudska odluka predstavlja važan epilog višegodišnje borbe za rijeku.
Izvor: RTCG







Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.