KOMENTAR – Isti aršin za svaki kapital: Svi investitori koji posluju po zakonu dobrodošli su u Crnu Goru

Potpisivanje Međuvladinog sporazuma između Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država o saradnji na implementaciji strateških projekata predstavlja događaj koji bi po svom potencijalnom ekonomskom značaju mogao imati istorijsku dimenziju za Crnu Goru.

piše: Nenad ZEČEVIĆ, glavni urednik Pobjede

Riječ je o sporazumu koji u mnogo većoj mjeri otvara crnogorsku ekonomiju prema najvećoj ekonomskoj sili svijeta i stvara institucionalni okvir za saradnju na velikim infrastrukturnim, energetskim, tehnološkim i bezbjednosnim projektima. Za malu ekonomiju, kakva je crnogorska, ozbiljnije prisustvo američkog kapitala, kompanija i visoke tehnologije može predstavljati jedan od najznačajnijih razvojnih impulsa u posljednjih nekoliko decenija!

Istovremeno, upravo takav sporazum ponovo otvara pitanje koje je za malu i investiciono zavisnu ekonomiju mnogo značajnije od dnevne politike: po kojim kriterijumima Crna Gora odlučuje ko je poželjan investitor, a ko potencijalna opasnost po nacionalne interese?

Sporazum sa SAD potpisan je 24. jula u Vašingtonu, potvrđen je u Skupštini, a njegova primjena je već počela. Američkoj strani dostavljena su prva dva projekta: Jadransko-jonski koridor i projekat integrisanog sistema skeniranja tereta i modernizacije granične kontrole.

Dakle, ne govorimo o deklarativnom političkom dokumentu, već o okviru koji treba da se primjenjuje na veoma značajne infrastrukturne, bezbjednosne, energetske i tehnološke projekte. Upravo zato je interesantna razlika u političkom i javnom tretmanu ovog sporazuma i sporazuma koje je Crna Gora zaključivala sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Sporazumi sa UAE izazvali su snažne političke polemike i protivljenja opozicije, proteste NVO sektora, upozorenja o zaštiti državne imovine, evropskim pravilima i mogućem povlašćenom tretmanu investitora. Dio tih pitanja bio je potpuno legitiman i država je bila dužna da na njih odgovori, ali početni odnos dijela javnosti prema ključnom investitoru iz te države je blago rečeno nekorektan.

Ali isti princip mora važiti i kada je partner Vašington.

To, naravno, ne znači izjednačavanje političkog i bezbjednosnog položaja SAD i UAE, niti zanemarivanje činjenice da sporazum sa Sjedinjenim Državama može predstavljati istorijsku ekonomsku šansu za Crnu Goru. Naprotiv. Upravo zbog njegovog značaja pravila moraju biti jasna, a javnost uvjerena da su državni interesi zaštićeni.

I oko američkog sporazuma postojala su ozbiljna stručna upozorenja. U javnosti su, još dok se pregovaralo o nacrtu, otvarana pitanja mogućnosti dodjele velikih projekata bez klasičnih tendera, obima projekata koji mogu biti obuhvaćeni sporazumom i zaštite interesa Crne Gore.

Pobjeda je još u februaru objavila da je i sama Vlada imala primjedbe na prvobitni američki nacrt upravo sa stanovišta zaštite nacionalnih interesa, nakon čega je tekst pregovaran i mijenjan. Konačni sporazum je otklonio sve dileme: izričito se poziva na domaće i međunarodne obaveze Crne Gore u oblasti javnih nabavki i na usklađenost projekata sa važećim pravom.

To je važna razlika koju treba registrovati.Ali još važnija je pouka: nacionalni interes ne može imati geografsku odrednicu.

Ako smatramo da treba detaljno provjeravati projekat koji dolazi iz UAE, istu vrstu pitanja moramo biti spremni da postavimo kada projekat dolazi iz Vašingtona, Brisela, Pekinga ili Beograda.

Ko je stvarni vlasnik kapitala? Odakle novac? Kakav je uticaj na konkurenciju? Postoji li bezbjednosni rizik? Koliko država ustupa investitoru? Šta dobija zauzvrat? Ko snosi rizik? Postoji li transparentna procedura i mogućnost institucionalne kontrole? To su pitanja ozbiljne države.

Porijeklo investitora nije odgovor ni na jedno od njih.

NOVI ZAKON JE PRILIKA DA SE NAPUSTI POLITIKA „POŽELJNIH“ I „NEPOŽELJNIH“

Upravo zato je posebno značajan potez Vlade koja je na 136. sjednici usvojila Prijedlog za uspostavljanje efikasnog mehanizma provjere stranih direktnih investicija u Crnoj Gori, koji je pripremilo Ministarstvo ekonomskog razvoja.

Time je postavljen temelj za donošenje prvog posebnog zakona o provjeri stranih investicija, kojim bi Crna Gora prvi put dobila jedinstven sistem za procjenu stranog kapitala sa aspekta bezbjednosti, javnog poretka i zaštite strateških interesa države.

Crna Gora trenutno ima Zakon o stranim investicijama i niz sektorskih propisa, ali nema jedinstven mehanizam koji omogućava sistematsku provjeru potencijalnih rizika investicija u strateški osjetljivim oblastima.

Novi model trebalo bi upravo to da promijeni. Ministarstvo ekonomskog razvoja bilo bi centralni organ za sprovođenje postupka provjere, ali i nacionalna kontakt tačka za saradnju sa Evropskom komisijom i državama članicama Evropske unije.

Predviđeno je i formiranje Savjeta za provjeru stranih investicija, kao međuinstitucionalnog stručnog tijela u kojem bi bili predstavnici institucija nadležnih za ekonomiju, unutrašnje poslove, odbranu, vanjske poslove, finansije, zaštitu konkurencije, elektronske komunikacije, saobraćaj, energetiku i nacionalnu bezbjednost, kao i drugih institucija kada priroda određene investicije to zahtijeva. Konačnu odluku donosila bi Vlada, na prijedlog Ministarstva ekonomskog razvoja i uz mišljenje Savjeta.

Predloženi mehanizam trebalo bi da se odnosi prvenstveno na investitore iz trećih zemalja, ali i na investicije koje formalno realizuju kompanije registrovane u Crnoj Gori ili Evropskoj uniji ako su direktno ili indirektno pod kontrolom investitora iz treće države.

Posebno je važan predloženi prag od deset odsto vlasničkog udjela ili glasačkih prava, kao i slučajevi direktnog ili indirektnog sticanja kontrole ili značajnog uticaja nad kompanijom.

Drugim riječima, država više ne bi trebalo da gleda samo formalni naziv kompanije i zemlju u kojoj je registrovana, već ko se stvarno nalazi iza kapitala.

Investitor bi u postupku provjere morao da dostavi podatke o vlasničkoj strukturi, krajnjem stvarnom vlasniku, poslovnim aktivnostima, vrijednosti transakcije, izvorima finansiranja i planiranim efektima investicije.

To je upravo vrsta provjere koja Crnoj Gori treba.

Posebna pažnja bila bi usmjerena na strateški značajne oblasti: energetiku, saobraćajnu i digitalnu infrastrukturu, elektronske komunikacije, sajber bezbjednost, zdravstvo, finansijsku infrastrukturu, odbrambenu industriju, osjetljive tehnologije, strateške resurse i kritične sirovine.

Postupak bi se zasnivao na prethodnom odobrenju.Na kraju su moguća tri ishoda: investicija može biti odobrena, može biti odobrena uz određene uslove i mjere kojima se rizik otklanja ili ublažava ili, kao krajnja mjera, može biti zabranjena.

To je evropski model i Crnoj Gori je potreban.Evropska unija već ima okvir za provjeru stranih direktnih investicija, a evropska pravila dodatno se pooštravaju i harmonizuju. Zato uvođenje ovakvog sistema nije zatvaranje Crne Gore prema kapitalu, već priprema države da kao buduća članica EU zna ko ulaže u njenu kritičnu infrastrukturu, strateške kompanije i osjetljive tehnologije.

Ali će prava vrijednost ovog zakona zavisiti od samo jedne stvari: da li će kriterijumi zaista biti jednaki za sve.

Najgori ishod bio bi da provjera investicija postane novi instrument političke selekcije, da se kapital iz jedne države automatski smatra poželjnim, dok se investitor iz druge unaprijed posmatra kao bezbjednosni ili politički problem.

Ako će se provjeravati stvarni vlasnik: neka se provjerava svakom investitoru. Dobar investitor nije američki, arapski, evropski, kineski ili regionalni investitor.Dobar investitor je onaj koji može da dokaže porijeklo novca, poštuje crnogorske propise, uredno plaća obaveze, prihvata kontrolu regulatora i stvara ekonomsku vrijednost.

Isto važi i u suprotnom smjeru. Ni političko savezništvo sa državom iz koje investitor dolazi ne smije biti sertifikat da je neka investicija automatski dobra za Crnu Goru.

BANKE NE TREBA DA PROVJERAVAJU NASLOVNE STRANE, VEĆ INSTITUCIJE

Posebno je osjetljiv finansijski sektor. Priča koja je u fokusu javnosti:Planirana transakcija kojom bi ALTA grupa, nakon završetka preuzimanja Addiko grupe od strane Raiffeisen Bank Internationala, trebalo da preuzme poslovanje Addiko banke u Crnoj Gori izazvala je značajnu javnu polemiku.

Sama RBI je zvanično saopštila da planirana prodaja banaka u Crnoj Gori, Srbiji i Bosni i Hercegovini ALTA grupi zavisi od potrebnih regulatornih i antimonopolskih saglasnosti.I to je upravo način na koji sistem treba da funkcioniše.

Ako investitor ne zadovoljava zakonske kriterijume, saglasnost ne treba dati. Ali između provjere i presude unaprijed postoji velika razlika.

U dijelu javnog prostora rasprava o ALTA banci već je prešla iz finansijskih pokazatelja i regulatornih kriterijuma u političke kvalifikacije i povezivanje sa vlastima u Srbiji.To može biti tema za novinare i javnu debatu, ali ne može biti zamjena za odluku regulatora.

Ni pozitivan ni negativan odnos prema vlastima neke susjedne države ne može biti zakonski kriterijum za sticanje banke u Crnoj Gori.Regulator mora provjeriti činjenice. Mediji imaju pravo da ih istražuju. Ali institucije, a ne političke etikete, moraju donijeti odluku.

KINESKE PORUKE

I iskustvo sa kineskim kompanijama pokazuje koliko je važan isti aršin.

Kineski CRBC gradio je prvu dionicu auto-puta Bar – Boljare, Smokovac –Uvač – Mateševo, kroz aranžman koji je u finansijskom dijelu imao uslove kakve bi danas za projekat takvog obima bilo praktično nemoguće dobiti.

Čak 85 odsto vrijednosti projekta finansirano je kreditom kineske EXIM banke, uz kamatnu stopu od samo dva odsto, rok otplate od 20 godina i šest godina grejs perioda.

Kada se danas govori o tom poslu, i te činjenice moraju biti dio slike. Bilo je opravdanih polemika o troškovima projekta, dodatnim radovima, valutnom riziku, poreskim i carinskim olakšicama i efektima koje su pojedine privilegije imale na državne prihode i konkurenciju.

Ali činjenica je i da je država za najveći infrastrukturni projekat u svojoj istoriji dobila dugoročno finansiranje pod izuzetno povoljnim uslovima.

Kineski partner pritom nije bio pošteđen višegodišnje medijske, političke i institucionalne kontrole: od pitanja cijene i rokova do poreskih obaveza, dodatnih radova i načina finansiranja.I jedno i drugo treba posmatrati hladno, na osnovu činjenica.

Povoljni uslovi finansiranja ne znače da država nije trebalo da kontroliše način realizacije projekta. Ali ni problemi koji su se pojavljivali tokom izgradnje ne mogu izbrisati činjenicu da je Crna Gora tada obezbijedila povoljan finansijski aranžman koji je za drugu dionicu još povoljniji. I drugu dionicu auto-puta će graditi Kinezi po još povoljniji uslovima jer su obezbijeđena i bespovratna sredstva.

Upravo je to dobra pouka za današnju raspravu.Problem nije u tome što se investitor kontroliše.Ni Kinez, ni Amerikanac, ni Arap, ni investitor iz regiona ne treba da bude „mažen“. Ali niko ne treba ni da bude unaprijed proglašen nepoželjnim.

INVESTITORIMA JE POTREBNA PREDVIDIVA DRŽAVA

Crna Gora posljednjih godina ima još jedan problem koji je možda manje vidljiv, ali je za investicioni ambijent veoma opasan: nepredvidivost administracije.

Investitori mjesecima ili godinama čekaju odluke, procedure se mijenjaju, pojedini projekti postaju predmet političkih sukoba, a odluke institucija ponekad nijesu dovoljno jasno obrazložene.Čak i kada država na kraju donese potpuno opravdanu odluku, odsustvo rokova i jasnog obrazloženja investitoru šalje poruku da ne može unaprijed procijeniti šta ga čeka.

Kapital ne traži državu bez pravila.Naprotiv. Najozbiljniji kapital traži mnogo pravila: ali jasnih, stabilnih i jednakih.

Zato zakon o provjeri stranih investicija može biti jedan od važnijih ekonomskih zakona koje će Crna Gora donijeti pred članstvo u Evropskoj uniji.

Ako precizno definiše sektore, pragove, rokove, način provjere stvarnog vlasnika, izvore kapitala, razloge za intervenciju države i mogućnost pravnog lijeka, on neće odbijati ozbiljne investitore. Povećaće njihovu sigurnost. Investitor koji unaprijed zna šta mora da prijavi, šta će država provjeravati i u kojem roku će dobiti odgovor nalazi se u boljoj poziciji od investitora koji zavisi od političkog raspoloženja, medijske kampanje ili trenutnih geopolitičkih odnosa.

Ali samo pod uslovom da se novi zakon ne pretvori u geopolitički filter.Crna Gora jeste članica NATO-a, kandidat za Evropsku uniju i saveznik Sjedinjenih Američkih Država. To određuje njenu državnu, spoljnu i bezbjednosnu politiku.

Sporazum sa Vašingtonom, kao najvećom ekonomskom silom svijeta, može biti istorijska razvojna šansa i snažan signal američkim, evropskim i drugim ozbiljnim investitorima da je Crna Gora prostor u kojem vrijedi ulagati.

Tu šansu treba iskoristiti.Ali upravo država koja želi da privuče najveći i najkvalitetniji kapital mora pokazati da njena pravila nijesu selektivna.

Tržišna ekonomija i vladavina prava zahtijevaju da se o konkretnim kompanijama i konkretnom kapitalu odlučuje na osnovu zakona i provjerljivih činjenica.Svi investitori koji posluju po zakonu treba da budu dobrodošli u Crnu Goru.

Ne treba nam politika otvorenih vrata bez kontrole, ali nam ne treba ni politika zatvorenih vrata prema kapitalu koji dolazi iz politički manje popularne države.Nacionalni interes se ne štiti izborom omiljenog investitora. Štiti se jakim institucijama, transparentnim ugovorima, zdravom konkurencijom i pravilom koje važi jednako za sve.

POBJEDA