Za razliku od Crne Gore, koja otvoreno tjera investitore, neke veće ekonomije u razvoju uspješno privlače investicije iz UAE zahvaljujući proaktivnom pristupu i atraktivnim podsticajima.
Piše: Predrag Zečević, ekonomski analitičar
Turska i Brazil često se ističu kao primjeri zemalja koje su izgradile snažne ekonomske veze sa zalivskim kapitalom. Evo kako:
Turska: Kao regionalna sila sa diversifikovanom ekonomijom, Turska je posljednjih godina privukla milijarde dolara iz UAE. Vlada u Ankari investitorima nudi cijeli paket podsticaja: od poreskih olakšica, oslobađanja od PDV-a i carina za uvoz opreme, do subvencija za zapošljavanje. 
Postoje specijalne ekonomske zone i tehnološki parkovi gdje važe povlastice za strane ulagače. U sektoru turizma, turske vlasti su poznate da strateškim investitorima čak daju zemljište besplatno ili po simboličnoj cijeni za izgradnju hotela i resorta od posebnog značaja. Ovo se radi pod uslovom da investitor uloži određeni minimalni iznos i otvori radna mjesta. Takva politika rezultirala je time da su emiratske kompanije masovno investirale: npr. grupa Emaar iz UAE razvila je velike projekte u Istanbulu, Dubai Ports (DP World) uložio je u turske luke, a fondovi iz Abu Dabija kupuju udjele u turskim bankama i industriji. Ključ je u tome što Turska aktivno sklopi strateška partnerstva – recimo, 2023. potpisan je sveobuhvatni sporazum o ekonomskom partnerstvu (CEPA) između Turske i UAE koji olakšava trgovinu i ulaganja. Turski predsjednik lično lobira kod emira, a za velike projekte nudi “red carpet” tretman. Rezultat: preko 6 milijardi $ investicija iz UAE u Turskoj posljednjih godina, uključujući najave o novim energetskim, infrastrukturnim i tehnološkim poduhvatima. Ukratko, Turska spaja ekonomski interes sa političkom voljom – stabilan okvir i izdašne pogodnosti čine da investitori iz Emirata osjećaju dobrodošlicu i sigurnost.
Brazil: Kao najveća latinoamerička ekonomija, Brazil je sve više meta investicija iz UAE, posebno nakon politiških promjena i otvaranja. Brazilske vlasti nude podsticaje u sektorima koje žele razviti: infrastruktura, energija, poljoprivreda, high-tech. Na federalnom i državnom nivou postoje porezne olakšice za velike investicione projekte, javno-privatna partnerstva sa garantovanim povratom, te povoljni krediti i garancije. Brazil je takođe liberalizovao vlasništvo nad infrastrukturom – npr. luke, aerodromi i elektroprivreda – što je privuklo zalivske investitore.
UAE su investirale preko 5 milijardi $ u Brazil od ranih 2010-ih u razne sektore. Posebno se ističe fond Mubadala (Abu Dabi) koji je kupio brazilske kompanije: npr. rafineriju u Bahiji za milijardu dolara, udio u petrohemiji i čak fudbalskom klubu. Najnovije, 2023. i 2024, Brazil pod predsjednikom Lulom intenzivno gradi veze sa UAE: dogovorene su velike investicije u ekologiju i urbani razvoj. Abu Dhabi Investment Group (ADIG) je 2025. obećao čak $100 milijardi ulaganja u brazilske gradove i industriju – od čega $19 milijardi za obnovu gradskih zona u Rio de Žaneiru. Ovi ogromni iznosi su plod direktnog angažmana najvišeg nivoa: brazilski predsjednik lično je lobirao i ponudio partnerstvo Emiratima u razvojnim projektima, uz garancije stabilnosti i povrata. Brazil koristi i svoje komparativne prednosti: ogromno tržište, resurse i međunarodni ugled. Podsticaji uključuju davanje državnog zemljišta za agrarne projekte (npr. arapske zemlje ulažu u brazilsku poljoprivredu radi sigurnosti hrane) i podatke o benefitima: Brazil često ističe da će investitor imati i društvenu korist (CSR projekte) – primjer je ADIG-ov plan da ulaže u modernizaciju favela u zamjenu za povoljne uslove gradnje. Ukratko, Brazil kombinuje ekonomske olakšice sa strateškim partnerstvom – Emirati dobijaju priliku da ulažu višak kapitala u profitabilne poduhvate, dok Brazil dobija infrastrukturni i tehnološki skok bez zaduživanja.
Drugi primjeri: Vrijedi pomenuti i Srbija, blizu Crne Gore, koja je izuzetno uspješna u privlačenju investicija iz Emirata posljednjih godina. Kroz lično prijateljstvo vlasti, Srbija je omogućila projekt “Beograd na vodi” (finansira ga kompanija Eagle Hills iz UAE) tako što je dala izuzetne povlastice: praktično poklonjeno zemljište na obali Save, oslobađanje od komunalija, poseban zakon lex specialis za taj projekat. Danas taj projekat vrijedi preko 3 milijarde €. Takođe, Srbija je dobila stotine miliona € povoljnih kredita iz Abu Dabija, investicije u poljoprivredu (zalog žita za petrodolare) i čak oružje – jer je politički prioritizovala odnose sa UAE i nudila šta je potrebno da investicije dođu. Slične primjere nalazimo i u Egiptu, Maroku, Indoneziji, gdje vlade nude specijalne režime (npr. slobodna zona oko Kanala Suec sa arapskim ulaganjima, tehnološki hubovi u Maleziji, itd.).
Zajednički imenitelj uspješnih strategija: stabilnost, brza birokratija, atraktivni podsticaji i politička volja. Ozbiljne države se trude da olakšaju život investitoru: ako treba mijenjaju zakone, daju povlastice (besplatno zemljište, porezne praznike 5-10 godina, obuku radne snage), sve sa ciljem da se investitor osjeti sigurno i poželjno. Ne manjka ni diplomatskog angažmana – često su sporazumi o investicijama dio širih bilateralnih paketa prijateljstva. Takav pristup dovodi do toga da zemlje poput Turske i Brazila kanališu milijarde kapitala u razvoj, dok recimo Crna Gora, koja je daleko manjeg tržišta, sebi ne može priuštiti luksuz da odbija velike investicije, a ipak se to dešavalo.
Rizici
Treba napomenuti i da podsticaji nose rizik: dajući previše, država može ugroziti svoje interese. Ali balans je moguć – pametno strukturirani ugovori mogu zaštititi javni interes a istovremeno privući investitora. Npr. Turska često koristi klauzule o podjeli profita ili obaveznom zapošljavanju domaćih radnika, čime osigurava da investicija donese korist lokalnoj ekonomiji. Crna Gora, nažalost, još nije usvojila takav sistemski pristup. U nekim slučajevima (kao Kraljičina plaža) pokušala je dati ustupke, ali netransparentno i kasno, dok u drugim nije ponudila dovoljno pa nije ni bilo ozbiljnih ponuda.
