Dešavanja na utakmici Crna Gora – Hrvatska u Podgorici još jednom su pokazala koliko je fudbal u regionu stiješnjen između sporta i istorije, između emocija i ekstremnih narativa, između želje za rivalstvom i potrebe za civilizacijom.
Iako su dan uoči utakmice, nakon incidenta na putu Budva – Cetinje, hrvatski navijači poručili da „poštuju Crnu Goru“, na tribinama su poslali sasvim drugačiju i zabrinjavajuću poruku. Tokom meča, sa južne tribine čuli su se povici „Za dom spremni“ i „Ubij Srbina“, slogani sa jasnom ustaškom, fašističkom simbolikom, koji ne pripadaju sportu.
Takvi uzvici su klasični govor mržnje i šovinizam. I kada se pojave na stadionima, predstavljaju pokušaj normalizacije ideologija koje su odavno osuđene i od evropskih institucija i od istoriografske nauke. Podsjetimo i da je rat u bivšoj SFRJ i krvavi raspad zajedničke države započeo nacionalističkim divljanjem navijača na Maksimiru 1990. godine.
Crnogorski navijači su odgovorili usklikom: „Ustaše, četnici- zajedno ste bježali“. Poruka je izazvala brojne reakcije, ali ima duboko istorijsko utemeljenje. Krajem rata 1945. godine, između ustaškog poglavnika Ante Pavelića i četničkog vođe Draže Mihailovića postojao je dogovor koji je omogućio povlačenje dijela Mihailovićevih snaga kroz teritoriju NDH. I ustaše i četnici zajedno su bježali pred nadirućim antifašističkim snagama predvođene jugoslovenskim partizanima. Ti istorijski momenti govore da su ekstremizmi često umjeli da pronađu zajednički interes, čak i kada su se javno predstavljali kao zakleti neprijatelji. I Boris Dežulović je pisao o zajedničkom djelovanju ustaša i četnika kada su u pitanju pripreme za Bitku na Neretvi.
Crnogorski navijači definitivno imaju u regionu, ali i šire, najviši stepen demokratske kondicije, vodeći računa o osjetljivom regionalnom kontekstu. Transparent sa crnogorske strane sa utakmice u Zagrebu: „Sa Lovćena vila kliče – oprosti nam Dubrovniče“, bio je pokušaj civilizovanog gesta, priznanja prošlosti i mosta ka pomirenju. Hrvatska javnost ga je snažno pozdravila. Međutim, odgovor dijela hrvatskih navijača u Podgorici glasio je ,,Nema oprosta, četnici“ uz uvredljive prateće poruke. To nije bila dobra poruka jer crnogorski navijači nemaju ama baš nikakve veze sa četničkim pokretom, dok su prvobitni akteri tog slogana zakleti neprijatelji te ideologije.
Staviti u istu poruku četnike i časnu cetinjsku pjesmu je suludo i prije svega uvredljivo. I toga su svjesni i u hrvatskoj javnosti. Velika sramota za hrvatske navijače.
Poruka koja odbija pruženu ruku pomirenja i svodi čitav narod na etiketu, vraćajući diskurs na kolektivnu krivicu koja je odavno napuštena u savremenom demokratskom svijetu.
Ipak, važno je jasno istaći da ovakav nivo retorike ne odražava zvanične stavove hrvatske države. Hrvatska je, kao i Crna Gora, demokratska i moderna država čije su institucije utemeljene na EU standardima. Ekstremne navijačke grupe nijesu ambasadori svoje zemlje i ne mogu je predstavljati u međunarodnim odnosima. Baš kao što ni Crnu Goru ne predstavljaju pojedinci koji se oglušuju o sportski duh i koriste tribine za vraćanje tema koje, po svim mjerilima, treba da ostanu u udžbenicima istorije.
Ustaše i četnici pripadaju prošlosti. To su ideologije koje su u Crnoj Gori i Hrvatskoj, kao i širom Evrope, davno delegitimisane. Ipak, i u Crnoj Gori i u Srbiji, ali i u Hrvatskoj u dijelu javnosti i medija, pa ponekad i politike, pokušavaju se povampiriti i relativizovati obje ideologije, kroz rehabilitaciju pojedinih aktera, zloupotrebu simbola i parole na tribinama. Upravo zato je važno jasno označiti o čemu je riječ svaki put kada se te parole pojave u javnom prostoru.
Podsjećanje na istorijske činjenice ne služi podgrijavanju sukoba, već tačnom imenovanju onoga što se čulo tokom utakmice. Fudbal bi morao da bude prostor takmičenja, emocija, nacionalnog ponosa i navijačkog žara, ali ne i retrovizor koji nas vraća u vrijeme podjela, logora i ratnih zločina.
Ova utakmica bi trebalo da bude opomena: nijedno rivalstvo ne vrijedi ako je izgrađeno na mržnji, a nijedna pobjeda nije pobjeda ako se slavi uz ikonografiju poraženih ideologija. Crna Gora i Hrvatska dijele evropsku budućnost, ne ratnu prošlost. O tome bi više trebalo da govore institucije, savezi i društvo, jer je krajnje vrijeme da sa tribina nestanu parole koje pripadaju istorijskom otpadu. Sport to zaslužuje. Navijači to zaslužuju. Region to zaslužuje mnogo više od prozivanja koje smo gledali i slušali pod Goricom.
Na kraju, bezbjednosni sektor je položio veliki ispit u organizaciji cijelog događaja, ali policija još mora da otkrije napadače i razotkrije ko im je dostavio rutu prolaska hrvatskih navijača.
Pobjeda, Nenad Zečević
Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.