Na današnji dan, 28. januara 1812. godine rođen je srpski državnik Ilija Garašanin, jedan od vođa ustavobranitelja i višegodišnji ministar unutrašnjih poslova u ustavobraniteljskim vladama. Smatra se tvorcem nacionalnog i državnog programa Kneževine Srbije, poznatog pod imenom Načertanije (1844), iako je samo preradio tekst koji je napisao Franjo Zah. U politici prema Crnoj Gori zastupao je stanovište da njen vladar treba u svojoj spoljnopolitičkoj i nacionalnoj djelatnosti potpuno da slijedi Srbiju i prizna njen politički primat. Proglašenje Crne Gore za knjaževinu, Garašanin je smatrao za najnesrećniji događaj za Srbiju. (Iz arhive lista Pobjeda)
ILIJA GARAŠANIN 1844. NIJE ZNAO DA U BOSNI POSTOJE SRBI
U svom velikosrpskom programu „Načertanije“ (1844), Garašanin je između ostaloga zapisao: „Na istočnog vjeroispovjedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak.” (Ilija Garašanin, Načertanije, portal Rastko)
„Istočnog vjeroispovedanija Bošnjaci“ su današnji bosanski Srbi, Garašanin ni jednom riječju u „Načertaniju“ ne kaže da u Bosni postoje Srbi. Garašanin je potpuno pogodio kad je napisao da Srbiji, što se tiče „Bošnjaka istočnog vjeroispovedanija“ neće biti teško ostvariti „upliv”.
U Bosni su pravoslavci relativno lako posrbljeni. Pravoslavci u BiH vjekovima su bili pod čvrstom Osmanskom upravom, nijesu imali nikakvu oslobodilačku tradiciju kao što su je imali Crnogorci, Crnogorci su svoju narodnu svijest iskovali svojim zajedništvom u bezbrojnim bitkama protiv Osmanlija, prosto rečeno, kao i svaki pravi narod, Crnogorci su imali svoju sopstvenu, zasebnu istoriju koja ima korijene u Zeti/Duklji, dok BiH pravoslavci nijesu imali svoju, sem ako ne računamo istoriju njihovog robovanja pod Turcima. Tako, kad je Beograd ponudio masi pravoslavaca u BiH priču o tome kako su oni nekada kobajagi imali veliko Dušanovo carstvo, kako su bili velika sila (ali eto, Kosovska bitka 1389. ih odvede u propast), pravoslavci iz BiH su naravno te mitove prihvatili kao svoju istoriju, jer druge istorije nijesu imali.
M. Ćosović
