U svijetu gdje se sve više ljudi okreće gradskom životu, gdje sela ostaju pusta, a mirisi domaćeg hljeba i svježeg mlijeka polako nestaju, postoji jedna drugačija priča. Priča o upornosti, ljubavi prema zemlji i vjernosti porodičnoj tradiciji. To je priča Ilije Bakovića, Kolašinca koji je život posvetio stočarstvu i životu na selu, ne samo iz ekonomskih razloga, već iz čiste ljubavi prema onome što radi.
Ljubav koja se ne mjeri novcem
Ilija nikada nije imao dilemu kada je riječ o izboru životnog puta. Odrastao je uz zvuk zvona na ovcama, miris pokošene trave i težak, ali ispunjavajući seoski rad. 
Ljubav prema životinjama i životu na selu bila je jača od želje za sigurnošću državnog posla ili gradskog komfora. „Nema većeg bogatstva od onoga što sam svojim rukama stvorio, što sam svojim radom zaradio“, kaže Ilija dok sa osmijehom posmatra svoje imanje.
Njegova farma u Kolašinu vrvi od života. Pedeset ovaca, deset koza, dvije krave, konj i pet prasadi – sve to traži vrijeme, trud i ljubav. Ljeti posla ima na pretek, a zimi, iako je priroda uspavana, briga o stoci ne prestaje. Ipak, nikada se nije pokajao zbog izbora koji je napravio.
Znoj na rukama, ali osmijeh na licu
„Život na selu nije lak, ali kad čovjek voli ono što radi, sve se može postići“, priča Ilija dok puni jasle svježim sijenom. U njegovom glasu nema umora, samo ponosa. Svaka kap znoja za njega znači sigurnost, jer zna da njegovi proizvodi – sir, mlijeko i meso – imaju svoje kupce, ljude koji cijene domaće i kvalitetno.
Društvene mreže su mu pomogle da proširi svoj mali biznis. Putem Facebooka pronalazi mušterije, a kada jednom neko kupi njegov sir, uvijek se vraća po još. „Ko jednom proba domaće, zna razliku. Vjerujte, ništa nije kao prirodno i bez aditiva“, kaže uz osmijeh.
Ministarstvo poljoprivrede pruža mu premije za stoku, što mu pomaže u poslu. „Svaka pomoć je dobrodošla, ali najvažnije je da čovjek vjeruje u sebe i radi ono što voli“, dodaje.
Poruka mladima – ne gasite svoja ognjišta
Iako seoski život zahtijeva trud, Ilija vjeruje da budućnost može biti u selima, samo ako se mladi odluče ostati. Njegova poruka je jednostavna, ali moćna: „Ne napuštajte svoja ognjišta. Selo nije mjesto za bijeg, već za stvaranje. Ovdje je život istinski, radost je prava, a ono što ste svojim rukama stvorili, to je pravo bogatstvo.“
Gledajući Iliju kako s ljubavlju brine o svakoj životinji, kako pažljivo slaže balirane snopove trave i kako sa ponosom priča o svom imanju, shvatate – sreća nije u bogatstvu, već u jednostavnom, ispunjenom životu. A Ilija ga živi u potpunosti.
J. Š.
