Od osnivanja Cetinja do danas mnoge su vojske i okupatori atakovali na crnogorsku prijestonicu, od Numan-paše Ćuprilića i Omer-paše Latasa, do generala Kajpera i Birolija, kao i ideoloških prethodnika Andrije Mandića, Stojana Popovića i majora Kecmanovića, ali niko u toj burnoj polumilenijumskoj istoriji nije o Cetinju i Cetinjanima imao odnos kakav je u više navrata iskazao predsjednik Skupštine Crne Gore.
To je u intervjuu za Pobjedu kazao Oskar Huter, poslanik Demokratske partije socijalista i predsjednik Opštinskog odbora te stranke u Prijestonici, za koju ističe da je „viševjekovni simbol crnogorske državnosti, nezavisnosti i otpora okupatorima“.
Komentarišući promjene zakona kojim se regulišu određena pitanja potomaka dinastije Petrović-Njegoš, naveo je da bi razumijevanje imao samo u slučaju da je princ Nikola tražio da se termin „nasilna“ zamijeni sa „najkrvavija“.
Posebno zabrinjava činjenica da su materijalna pitanja, rezidencije i apanaže, očigledno dobila prednost nad istorijskom i moralnom obavezom da se brani čast i ime dinastije Petrović-Njegoš – dodao je sagovornik Pobjede.
Povodom najava predsjednika Demokratske narodne partije Milana Kneževića da će napustiti vladajuću većinu na državnom nivou i u Podgorici ako počne gradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu, ističe da često svjedočimo njegovim „obećavanjima, uslovljavanjima i zaricanjima, a od skora i kune i proklinje“, ali ništa od toga nije imalo težinu „jer je sebe uvijek demantovao“. Smatra da je namjera lidera DNP-a da „institucionalizuje blokadu evropskog puta Crne Gore i svjesno skrene sa završne faze EU pristupanja“ kroz insistiranje na pitanjima službenog jezika, državljanstva i državnih simbola. No, ukazuje i da su se slična uslovljavanja do sada završavala političkim trgovinama.
Ako se nastavi dosadašnji obrazac upravljanja krizama, aktuelna situacija u Botunu mogla bi poslužiti kao još jedan povod za dalje usložnjavanje državnog aparata, uz nove resore ili makar desetine novih političkih imenovanja, a na štetu građana i budućnosti države – smatra Huter.
Navodi da su pred nama dani kada će biti „intenzivirana agresivnost piromana NATO zastave, kao i onih koji terazijski uživaju u raketiranju crnogorskog barjaka i srednjopr(o)stački namještaju sat dok se intonira crnogorska himna“.
Ulazak Crne Gore u Evropsku uniju neće riješiti sve naše probleme, ali će definitivno zadati završni udarac velikodržavnim projektima, ideologiji Garašanina i politikama asimilacije koje su više puta poražene u crnogorskoj istoriji – potcrtava Huter.
Konačno, ukazuje da će DPS biti „čvrsta i istrajna opozicija svakome ko pokušava da blokira evropski put Crne Gore, relativizuje njenu istoriju, urušava joj temelje i gura je nazad u balkanske i retrogradne političke obrasce“.
POBJEDA: Predstavljati Cetinje nikada nije lako, što posebno dolazi do izražaja kada predsjednik Skupštine Andrija Mandić o njemu govori kao o, kako kaže, našoj „prestonici“. Što smatrate nedopustivim u odnosu aktuelne vlasti prema gradu koji je viševjekovni simbol crnogorske državnosti, nezavisnosti i otpora okupatorima?
HUTER: Biti jedini predstavnik građana Prijestonice odnosno jedni Cetinjanin u Skupštini Crne Gore zaista jeste posebna čast, ali i posebna obaveza i odgovornost.
Dugačak je niz primjera neodgovornog odnosa aktuelne vlade prema Prijestonici Crne Gore. Dovoljno je da vas podśetim na odnos nadležnih institucija kada je riječ o nezapamćenim tragedijama koje su Cetinje zadesile 2022. i 2025. godine, a pregršt je primjera o kojima često govorim u svojim istupima.
Kao viševjekovni simbol crnogorske državnosti, nezavisnosti i otpora okupatorima, Cetinje je trn u oku onim političarima i prvacima parlamentarne većine koji baštine poražene ideologije, ideologije koje slave saradnike okupatora, kolaboracioniste i zločince. U tome je perjanica Andrija Mandić, čovjek koji obavlja funkciju predśednika parlamenta i koji se kiti titulom četničkog vojvode. Ne treba se iščuđavati kada sa tih i takvih pozicija dolazi animozitet prema Gradu heroju, ali ni prećutati ili osuditi uvrede ma sa koje adrese dolazile.
POBJEDA: Da li ste bili preoštri kada ste tražili da Mandić bude „persona non grata“ na Cetinju?
HUTER: Inicijativa odborničkog kluba Demokratske partije socijalista Prijestonice, nakon koje su doneseni zaključci da Andrija Mandić nije dobrodošao u Prijestonicu sve dok se javno ne izvini građanima Cetinja zbog svega izrečenog u vezi sa Prijestonicom, apsolutno nije bila preoštra.
Važno je ne zanemariti činjenicu da su svi politički subjekti (DPS, SDP, URA, Stara Garda LSCG, Demokrate, SD), među kojima su i oni koji na državnom nivou tvore aktuelnu vlast sa Mandićem, i nezavisni odbornici Prijestonice jednoglasno osudili stavove i njegove skandalozne izjave o Prijestonici i građanima Cetinja. S tim u vezi, pozvali smo i nadležne državne institucije da u skladu sa zakonom zaštite prava građana toga grada.
Od osnivanja Cetinja do danas mnoge su vojske i okupatori atakovali na crnogorsku prijestonicu, od Numan-paše Ćuprilića i Omer-paše Latasa, do generala Kajpera i Birolija, kao i ideoloških prethodnika Andrije Mandića, Stojana Popovića i majora Kecmanovića, ali niko u toj burnoj polumilenijumskoj istoriji nije o Cetinjanima i Cetinju imao odnos kakav je u više navrata iskazao ovaj političar.
Pobjeda







Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.