Biznis danasEkonomija, kompanije i tržišta Crne Gore na jednom mjestu.19. новембар 2026.
↗ Tržišta
Učitavanje tržišta…

Hrvatska insistira na suočavanju s prošlošću: Da li je Đukanović u fokusu?

Hrvatska insistira na suočavanju s prošlošću: Da li je Đukanović u fokusu?

Pitanje političke odgovornosti za ratne devedesete ponovo je aktuelizovano u odnosima Crne Gore i Hrvatske, i to u trenutku kada Podgorica pokušava da do kraja godine zatvori sva pregovaračka poglavlja sa Evropskom unijom. Poruka ministra pravde Crne Gore Bojana Božovića da se mora ispitati odgovornost svih nivoa vlasti, uključujući najviše državne i političke funkcionere, otvara i pitanje uloge tadašnjeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića. Istovremeno, Zagreb pojačava pritisak: traži podatke o 14 nestalih, procesuiranje ratnih zločina po komandnoj odgovornosti i rješavanje niza bilateralnih sporova, uz poruku da bez napretka po tim pitanjima neće biti članstva.

Tri poruke koje su juče razmijenjene između Podgorice i Zagreba nijesu samo još jedna epizoda u odnosima dvije susjedne države. One pokazuju da se odnosi Crne Gore i Hrvatske i dalje nalaze u osjetljivoj fazi, u kojoj se pitanja nasljeđa devedesetih, političke odgovornosti i evropskih integracija sve otvorenije prepliću.

Najdalekosežnija je poruka crnogorskog ministra pravde Bojana Božovića. U pismu hrvatskom Ministarstvu vanjskih i evropskih poslova, koje smo juče objavili, predložio je uspostavljanje zajedničkog mehanizma za razmjenu dokumentacije i saznanja o ratnim zbivanjima iz 1991. i 1992. godine, uključujući slučaj logora Morinj.

Međutim, posebnu političku težinu ima dio u kojem Božović navodi da ispitivanje mora obuhvatiti sve nivoe komandne i druge odgovornosti, “bez izuzetka“, uključujući eventualnu odgovornost najviših državnih i političkih funkcionera Crne Gore u tom periodu, ukoliko za to postoje činjenični i pravni osnovi.

Iako ministar ne navodi nijedno ime, takva formulacija neizbježno vraća u fokus Mila Đukanovića, koji je u jesen 1991. bio predsjednik crnogorske vlade i bio jedna od ključnih figura tadašnjeg političkog sistema Crne Gore. U vrijeme napada na Dubrovnik, u kojem su učestvovali pripadnici JNA i crnogorski rezervisti, Đukanović je bio na čelu izvršne vlasti. Godinama kasnije, 2000. godine, uputio je izvinjenje Hrvatskoj zbog stradanja i gubitaka koje su joj nanijeli crnogorski vojnici.

Zato je Božovićeva poruka politički značajna i bez direktnog pominjanja bivšeg predsjednika države.

Ona otvara prostor za pitanje koje je decenijama ostajalo izvan domašaja krivične odgovornosti: da li će se, pored neposrednih izvršilaca i komandnih struktura, institucionalno ispitivati i politički nivo odlučivanja iz vremena ratnih devedesetih?

Važno je, međutim, razlikovati političku odgovornost od krivične. Samo nadležni pravosudni organi mogu utvrđivati postojanje krivične odgovornosti, na osnovu dokaza i zakona. Božović upravo na tome insistira, navodeći da predloženi mehanizam ne bi preuzimao nadležnosti tužilaštava i sudova niti prejudicirao ishode postupaka.

Hrvatska, ipak, upućuje konkretne poruke.

Hrvatski premijer Andrej Plenković poručio je juče da Zagreb od Crne Gore očekuje podatke o 14 nestalih osoba, čija su imena i prezimena poznata. Još direktniji bio je šef hrvatske diplomatije Gordan Grlić Radman, koji je najavio da Hrvatska neće pristati na zatvaranje pregovaračkih poglavlja, niti na članstvo Crne Gore u EU, dok se ne riješe otvorena pitanja, posebno ona koja se odnose na nestale i procesuiranje ratnih zločina po komandnoj odgovornosti.

Zagreb ne govori samo o bilateralnim problemima koje dvije države treba da rješavaju kroz diplomatske kanale, već ih direktno povezuje sa završnicom crnogorskih evropskih pregovora.

Hrvatska je ranije definisala osam otvorenih pitanja. Među njima su pronalazak 14 nestalih hrvatskih državljana, procesuiranje odgovornih za ratne zločine, obeštećenje bivših zatočenika Morinja, pitanje spomen-ploče u tom nekadašnjem logoru, imovinska prava hrvatskih porodica u Crnoj Gori, povratak školskog broda „Jadran“ i razgraničenje na kopnu i moru. Dvije tačke, koje se odnose na spomen-ploču u Morinju i preimenovanje kotorskog bazena, u međuvremenu su pomjerene odlukama crnogorskih vlasti, ali Zagreb smatra da preostala pitanja i dalje zahtijevaju konkretne rezultate.

Upravo u tom kontekstu važna je i druga Božovićeva poruka, ona o granici.

Kao šef crnogorskog pregovaračkog tima, Božović je odbacio mogućnost da se napredak Crne Gore prema EU uslovljava prihvatanjem hrvatskog predloga kopnene granice. Poručio je da Podgorica ne prihvata jednostrano utvrđivanje granične linije, ali da je spremna da dostavi nacrt sporazuma o razgraničenju na kopnu i moru. Ukoliko dogovor izostane, predlaže da se spor iznese pred obostrano prihvatljivu međunarodnu instancu.

Božović se pozvao i na deklaraciju Hrvatskog sabora iz 2011. godine, kojom je zauzet stav da bilateralni sporovi ne bi trebalo da budu prepreka evropskom putu država kandidata.

Kao članica EU, Hrvatska učestvuje u donošenju odluka o zatvaranju poglavlja i može uskratiti saglasnost koja je za napredak pregovora neophodna. Zato pitanje granice, broda “Jadran“ ili ratnih zločina za Crnu Goru više nijesu samo bilateralna pitanja – ona su postala dio evropske pregovaračke računice.

A ta računica trenutno ima vrlo konkretan rok.

Crna Gora je do sada privremeno zatvorila 23 od ukupno 33 pregovaračka poglavlja. Evropska komisija smatra da je ispunila potrebne završne kriterijume i da bi pregovori mogli biti okončani do kraja decembra 2026. godine.

Generalni direktor Direktorata za proširenje Gert Jan Kopman poručio je da je takav scenario moguć, ali je upozorio da će biti potrebno donijeti i neke teške odluke. Među preprekama koje je posebno izdvojio jesu upravo bilateralna pitanja sa Hrvatskom.

Tako je Crna Gora stigla do završnice procesa u kojoj tehnička spremnost više nije jedini odlučujući faktor. Potrebna je i politička saglasnost svih država članica.

U takvoj situaciji, otvaranje pitanja političke odgovornosti za devedesete dobija dodatnu dimenziju. Ono može biti važan korak u suočavanju sa prošlošću, ali istovremeno dolazi u trenutku kada Hrvatska insistira da se upravo ta prošlost konkretno razriješi prije nego što Crna Gora napravi posljednji korak ka EU.

Đukanović se tako ponovo pojavljuje u središtu jedne od najvažnijih tema ovdašnje politike, iako nije direktni učesnik aktuelne diplomatske razmjene. Njegova politička uloga u periodu napada na Dubrovnik čini ga neizbježnim referentom svake ozbiljne rasprave o odgovornosti tadašnjih državnih struktura.

Pitanje je hoće li najavljena saradnja dvije države ostati na nivou razmjene dokumentacije i podrške postojećim predmetima ili će zaista otvoriti prostor za ispitivanje odgovornosti na najvišem političkom nivou.

Finalno, pred Crnom Gorom su dva procesa koja se očito ne mogu posmatrati odvojeno. Jedan je evropski, sa ambicijom da se pregovori završe do kraja godine.

Drugi je suočavanje sa nasljeđem devedesetih, koje uključuje i pitanja koja decenijama nijesu dobila epilog u institucijama.

Izvor: RTCG

Diskusija

Komentari čitalaca 0

Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.

Uključite se u razgovorVaš email ostaje privatan.