Kad je napustio Donje Vinjane kao talentovani dječak sa velikim snovima, malo ko je mogao zamisliti da će se jednog dana vratiti kao heroj. Ne zbog trofeja, ne zbog slave – već zbog onoga što je učinio za ljude koji su ga gledali kako odrasta.
Ante Rebić, fudbalski as i jedan od najskromnijih igrača koje je Hrvatska ikada imala, otišao je tiho – i platio dugove SVIM mještanima svog sela. Da, dobro ste pročitali – njih 500.
Bez pompe, bez kamera, bez pres-konferencije. Samo želja da pomogne. Jer kako je sam rekao: “Ako sam mogao ja iz Vinjana do svijeta, onda i moje selo mora osjetiti da nije zaboravljeno.”
Ali tu nije stao.
Rebić je donirao novac za izgradnju rehabilitacijskog centra za djecu kojima je potrebna posebna njega, a čak je uplatio i 8.000 funti za pomoć djeci s autizmom iz svog kraja. Sve to bez ijednog zahtjeva za zahvalnost ili priznanje.
U vremenu kad se bogatstvo često mjeri skupim satovima i fotografijama s egzotičnih destinacija, Ante je pokazao da se najveće bogatstvo krije u – srcu.
I zato Vinjani danas ne slave samo fudbalera. Oni slave čovjeka. Legenda.
Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.