Crnoj Gori nijesu potrebni samo novi hoteli, već hoteli više kategorije, sa četiri, pet i više zvjezdica, kao i luksuzni rizorti koji mogu promijeniti strukturu turističke ponude i privući goste veće platežne moći. Objekti građeni u vrijeme bivše Jugoslavije, koji su tada predstavljali ozbiljan turistički iskorak, danas u velikom broju slučajeva više ne zadovoljavaju standarde savremenog gosta, niti mogu odgovoriti konkurenciji koja se ubrzano razvija duž cijelog Mediterana.
– Jaz nije između onoga što Crna Gora ima i onoga što tržište traži, nego između onoga što priroda nudi i onoga što je zemlja dosad odlučila od toga napraviti – kazao je za Pobjedu prof. dr Darko Tipurić, direktor MBA programa na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Smatra da je vrijeme da se Crna Gora ozbiljnije krene u obnovu zastarjelih hotelskih kapaciteta. Svako daljnje odgađanje samo povećava trošak zaostajanja.
– Hotelski kapacitet je kapitalno dobro koje se troši (fizički i, što je važnije, simbolički), pa objekt koji je prije tri ili četiri desetljeća predstavljao vrhunac ponude danas često ne zadovoljava ni prosječna očekivanja. Turizam je, naime, komparativna djelatnost u kojoj se destinacija ne mjeri prema vlastitoj prošlosti, nego prema onome što u istom trenutku nudi konkurencija duž čitavog Mediterana. Obnova stoga nije pitanje estetske dorade postojećega, nego repozicioniranja cjelokupne ponude: nije riječ o tome da se zastarjelo osvježi, nego o tome da se odredi gdje Crna Gora želi stajati u vrijednosnoj hijerarhiji destinacija – kazao je Tipurić.
On procjenjuje da ono što se ne obnovi na vrijeme, urušava se postupno, kapilarno, dok se naposljetku ne pretvori u teret koji povlači cijelu sliku zemlje.
Uticaj poznatih hotelskih brendova
Takođe navodi da prisutnost svjetski poznatih hotelskih brendova utiče na privlačenje gostiju veće platežne moći.
– Uticaj je znatan, ali ga treba ispravno razumjeti. Gost veće platežne moći donosi odluku u uslovima informacijske asimetrije: on unaprijed ne može provjeriti kvalitet usluge, pa se oslanja na garanciju koje brend nosi. Renomirano ime nije puka oznaka, nego institucionalizirano obećanje standarda, sistem koji smanjuje neizvjesnost i prenosi povjerenje stečeno na drugim tržištima. Uz to, takav brend destinaciju priključuje na globalne mreže distribucije, programe lojalnosti i klijentelu koja se inače do te zemlje ne bi ni okrenula. Valja, međutim, biti precizan: brend je multiplikator, a ne nadomjestak. On uvećava vrijednost dobre ponude, ali ne stvara je ni iz čega. Postavljen nad osrednjim proizvodom, ime se brzo istroši, jer gost koji plaća vrhunsku cijenu ne kupuje natpis na pročelju, nego dosljednost iskustva koje taj natpis jamči – tvrdi Tipurić.
Po njegovim riječima, Crnoj Gori nedostaju luksuzni i ultra-luksuzni hotelski kapaciteti i to ponajprije u odnosu na prirodnu obdarenost zemlje.
– Bokokotorski zaliv, Primorje i konfiguracija obale predstavljaju resurs kakvim raspolaže malo destinacija, no realizovana ponuda u najvišem segmentu zaostaje za tim potencijalom. Projekti poput Porto Montenegra i rezorta u Portonovom pokazali su da prostor postoji i da platežno sposobna klijentela dolazi čim joj se ponudi odgovarajući standard, ali takvih je tačaka još premalo da bi tvorile prepoznatljiv vrhunski sloj ponude. Jaz, dakle, nije između onoga što Crna Gora ima i onoga što tržište traži, nego između onoga što priroda nudi i onoga što je zemlja dosad odlučila od toga napraviti – ističe Tipurić.
Ultra-luksuzni segment, kako naglašava, nije samo pitanje broja zvjezdica, nego pitanje pozicioniranja: on signalizira da destinacija pretendira na najzahtjevnijeg gosta i da je spremna ispuniti obvezu koja iz te pretenzije proizlazi.
Pobjeda
Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.