DRAMA MEĐU GREBENIMA: Presudili su znanje i smirenost posade

Zabiravite na filmske scenarije – drama koja se u junu odigrala na nebu iznad Prokletija pomjerila je granice onoga što smatramo mogućim u modernom vazduhoplovstvu.

Devedeset odsto pilota završi karijeru a da nikada ne doživi otkaz ni jednog motora, a pilot avio-helikopterske jedinice MUP-a Draško Vukadinović i posada ,,Bella 212“ su na visini od preko 2.000 metara, u surovom reonu Prokletija, u kratkom intervalu ostali bez – oba motora na helikopteru.

Kapetan Vukadinović bio je Pobjedin sagovornik povodom situacije koja, pa čak i na ovih blizu 40 Celzijusa, ledi krv u žilama. Ispričao nam je kako se, u svega nekoliko minuta, junska spasilačka akcija na Prokletijama pretvorila u priču koja je dobila nevjerovatno pozitivan epilog – niko od posade nije zadobio ni ogrebotinu, a helikopter je prizemljen bez ikakvih oštećenja!

– Dan ranije u reonu Prokletija je, nažalost, nastradala planinarka i u helikopteru MUP-a ,,Bell 212“ bili smo kolega pilot Boris Bošković, ja, aviomehaničar Nikola Milić i četiri člana Gorske službe spašavanja. Dok smo tražili teren pogodan za slijetanje da bi spasioci mogli da donesu tijelo planinarke do helikoptera, čuli smo prvo glasni pucanj, a nakon toga i da se gasi jedan motor.

Vukadinović kaže da su i zvučna i svjetlosna signalizacija potvrdile da je jedan od motora otkazao.

– Nastavili smo zaokret, rasteretili motor i pokušali da izađemo iz planinskog klanca jer tu nijesmo imali mogućnost da sletimo. Znali smo da je iza nas dolina Grebaje i tražili smo način da dođemo do nje jer je teren tamo ravan, za razliku od ovih vrleti đe slijetanje nije moguće i đe bi sigurno došlo do fatalnih posljedica.

PRVI MOTOR OTKAZAO, DRUGI OŠTEĆEN

U momentu kad su uspjeli da se izvuku iz klanca, vidjeli su da je prvi motor potpuno otkazao i počeli su proces njegovog gašenja.

– Drugi motor je i dalje radio, ali smo pretpostavili da je oštećen. Držali smo ga rasterećenog sve vrijeme da bi nam pomogao pri kraju slijetanja, odnosno da iskoristimo sve što možemo od njegove snage.

Od momenta kada je otkazao prvi motor do trenutka kad su izašli iz planinskog klanca, kaže naš sagovornik, prošlo je 15-ak sekundi, dok je čitav let od otkaza prvog motora do slijetanja trajao oko 2,5 minuta. Helikopter su preveli u režim autorotacije.

Nijesu oba motora istovremeno otkazala, jer da jesu, teško bismo se izvukli iz te situacije. Definitivno je i drugi motor bio oštećen pri otkazu prvog pošto je bio mnogo opterećen na skoro 2.000 metara nadmorske visine. To je vrlo izazovna situacija pošto je potrebna ogromna snaga da bi helikopter letio – kazao je Vukadinović.

On je naglasio da prilikom otkaza jednog motora, drugi preuzima svu snagu.

– On nam je i spasio život zato što je održavao broj obrtaja da uspijemo da se izvučemo i da ih iskoristimo za slijetanje. Da nijesmo odmah krenuli u rasterećenje drugog motora i on bi otkazao i ne bismo imali šansu da se izvučemo, do gašenja drugog motora došlo je uoči samog slijetanja.

Kad su dodirnuli zemlju, prinudno i bezbjedno sletjeli, naredili su evakuaciju helikoptera.

– Izašli su članovi GSS-a, a mi smo odrađivali preostale procedure (potpuno zaustavljanje rotora, provjera ostalih sistema…). U tom trenutku se pojavio gusti dim, pa smo aktivirali i protivpožarne boce na motoru da bismo ugasili potencijalni požar – kaže Vukadinović.

Potom su osigurali helikopter, a policija je došla da ga obezbijedi i da se uradi istraga. Akcija je završena sjutradan, kad je na teren otišao vojni helikopter.

Na naše pitanje što je bilo odlučujuće u tim dramatičnim momentima – pilot nema dilemu.

– Možda ću zvučati neskromno, ali definitivno su presudni znanje posade, smirenost i prisebnost, a i sreća igra ulogu. Samo ako zadržimo smirenost, možemo primijeniti znanje i vještine.

Vukadinović naglašava da je tokom cijelog leta kompletna posada reagovala – super.

– Bili smo mirni i staloženi, što je mnogo doprinijelo da se ova situacija završi na način na koji se završila. U jednom periodu komunikacija se odvijala samo između mene i pilota Boškovića. Cijeli posao odradili smo knjiški, po procedurama, i to je rezultiralo bezbjednim slijetanjem.

Na naše pitanje čega je u tim dramatičnim trenucima bilo najviše – straha, pritiska ili panike, Vukadinović kaže da je najvažnije da nije bilo panike.

– Strah je prirodna i logična reakcija, bili smo svjesni opasnosti, ali niko u helikopteru nije paničio.

POBJEDA