Đurišić: Montenegro Airlines se oslanjao na Fokker pa čak i kad mu je vrijeme polako isticalo

Montenegro Airlines se oslanjao na Fokker pa čak i kad mu je vrijeme polako isticalo, poručio je bivši izvršni direktor i predsjednik borda direktora Montenegro Airlinesa (MA) Zoran Đurišić.

Kao profesionalca koji je svoj maltene čitav radni vijek proveo u civilnom vazduhoplovstvu, pogodila me je slika posljednjega Fokkera 100 koji se na kamionu transportuje do neke livade u podgoričkom naselju Tološi. Moram priznati da me je ta scena pogodila i emotivno. Bez namjere da bilo kome što spočitavam, pitam se kako u Crnoj Gori nema baš ni malo sluha za neke vrijednosti.

A Fokker 100 jeste vrijednost, možda i najveća u modernoj crnogorskoj istoriji”, ističe Đurišić.Prema njegovim riječima, taj avion otvorio je vrata našoj zemlji u EU.“Doveo je dijasporu direktnim letovima i sa crnogorskim posadama, dovezao je turiste za koje smo mogli prvi put reći da smo ih zaista mi doveli u Crnu Goru sprovodeći tu, najkomoleksniju radnju, let. Kao tehnički, tehnološki i finansijski najsloženiji projekat koji je Crna Gora imala, Montenegro Airlines se oslanjao upravo na Fokker, pa čak i kad mu je vrijeme polako isticalo. Taj avion je pokazao dalje putokaze kompaniji, i uz kvalitetan tim ljudi, doprinio da se za 20 godina, od osnivanja MA pa sve do 2013. preveze više miliona putnika, direktno i indirektno u budžet inkasira preko milijardu prihoda, da se kompanija izgradi do flote od devet aviona kojom upravljaju i koju održavaju crnogorci”, ukazuje on.

Može se reći, smatra Đurišić, bez zadrške, da je Fokker jedan od graditelja crnogorske moderne civilne avijacije.“Taj avion je, u ostalom, razvio i crnogorske aerodrome. Crna Gora je izdvojila 1,2 milijarde za auto put iz “ničega u niđe”, a svega 20 miliona dolara kada je građen MA. A aviokompanija je, nakon toga, bez trošenja novca poreskih obveznika, stvorila autoputeve prema Frankfurtu, Cirihu, Parizu, Rimu… pa i prema čitavom svijetu. Razlika je evidentna, kako god da je posmatramo.

Osim toga, Montenegro Airlines je bio prepušten tržištu i tržišnoj utakmici u kojoj je, između ostalog, uspio da ima svoje avione bazirane u Libiji, Albaniji, Makedoniji i Srbiji”, jasan je on.I takvom MA država je, kako dodaje, bila “maćeha”, koja mu nije davala ni približno podršku kakvu je najveći i pravi crnogorski “ambasador” zavrjeđivao.“Nadam se da se takve greške neće ponavljati, i da ćemo konačno poći od narodne izreke “tuđa ruka svrab ne češe”. 

Kad se prisjetim perioda od 1993. do 2013. godine, uzdignute glave mogu da kažem da se u Crnoj Gori od nule može napraviti čudo, ako se zaista to želi. To je pokazao tim kojim sam rukovodio u Montenegro Airlinesu”, poručio je.I na kraju, kako je zaključio, gledajući kamion koji odvozi posljednji Fokker prema tološkoj livadi, pogođen takvom scenom, pitao se zašto taj avion nije dobio mjesto koje mu pripada na aerodromu u Podgorici, gdje bi i dalje prkosio vremenu i stajao kao simbol jednog uspješnoga poglavlja crnogoskog vazduhoplovstva.