Analizirajući demant koji su predstavnici ANB-a i policije dali, ukazuje da nijesu mogli potvrditi informaciju o pokušaju atentata na Đukanovića, što ne znači da ista i nije tačna, jer – vratimo se malo unazad. Ako je informaciju primio sam gospodin (Milo) Đukanović, a ne vaša obavještajna služba, postavlja se logično pitanje: kako će onda ta ista služba provjeriti informaciju kod međunarodnih partnera (jer je očigledno informacija došla od međunarodnog sigurnosnog zvaničnika sa sjedištem i misijom na Kosovu) ako je međunarodna agencija nije dostavila njima već gospodinu Đukanoviću – poručuje u razgovoru za Pobjedu bosanskohercegovački ekspert za bezbjednost i docent na predmetu Kriminalistička psihologija Sandi Dizdarević.
Upozorava da se kod ovakvih događaja detaljno saslušava i sam izvor, a u ovom slučaju je to bio gospodin Đukanović. Pojašnjava da se takve izjave daju pod zakletvom i upozorenjima, te da nema logike da sadržaj informacije nije tačan, već, kako kaže, može biti samo nedovoljno kvalitetan, brzo i operativno provjeren.
POBJEDA: Informaciju o planiranju atentata na Đukanovića službenici ANB-a su iz kabineta bivšeg predsjednika dobili 5. jula, ali su je tek 13. jula proslijedili vrhu Uprave policije. Današnje zajedničko saopštenje Agencije za nacionalnu bezbjednost i Uprave policije povodom ugroženosti bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, kojim su demantovali sopstvene navode od prije mjesec dana, još jedna je potvrda haotičnog stanja u bezbjednosnom sektoru. Sad tvrde da Đukanvić nije ugrožen. Kako komentarišete ova dešavanja?
DIZDAREVIĆ: Ovdje je bitno poći od nekoliko veoma važnih elemenata koji igraju ključnu ulogu u provjeri obavještajnih i sigurnosno interesantnih informacija. Svaka obavještajna informacija, a osobito informacija koja u svom sadržaju konzumira takve unutrašnje elemente koji mogu dovesti do ugrožavanja ljudskog života, mora se posmatrati veoma ozbiljno, a osobito ako se radi o visokim političkim zvaničnicima koji obavljaju veoma važne političke ili državne funkcije. Pođimo od činjenice da je gospodin Đukanović još uvijek jedna od najvažnijih osoba u Crnoj Gori koje nastoje sačuvati opstanak crnogorskog naroda i smanjiti maligne i negativne uticaje. Sjetimo se u tom smislu dvije važne činjenice – odbijanje politike (Slobodana) Miloševića i ulazak u NATO. Same te dvije činjenice onemogućavaju apsolutno ostvarivanje ciljeva koji iza svoje latentnosti ostavljaju tragove koje prepoznajemo kao ruske uticaje. Drugi važan element jeste da je upravo gospodin Đukanović dobio informaciju o pripremi atentata na njega od strane beogradskog kriminalnog podzemlja koji ima svoje krakove u BiH i drugim zemljama, a koju je proslijedio nadležnim agencijama, te je navedenu informaciju primio od visokog međunarodno sigurnosnog zvaničnika sa Kosova. Tri su sadržajno bitna elementa: što je sigurnosno interesantno ili što se sprema, i odgovor na ovo pitanje je atentat na gospodina Đukanovića.
Drugi sadržajni element čini odgovor na pitanje – ko? Kriminalna grupa iz Beograda koja ima svoje krakove u BiH i drugim zemljama.
Treći sadržajni element odnosi se na izvor, odnosno traganje za odgovorom na pitanje – od koga? Informacija o planiranju atentata dobijena je od visokog međunarodno sigurnosnog zvaničnika. Sadržajno je informacija u velikoj mjeri cjelovita. Što to znači? Znači da su, po mom mišljenju, u medijima izašle nepotpune informacije, jer duboko sam ubijeđen da je ovakva informacija morala sadržavati i dio koji se odnosi na pitanja – kada i kako? Ne treba zanemariti ni činjenicu da mnoge obavještajne službe u svojim „prljavim poslovima“ ili za potrebe državnih interesa koriste pojedince iz kriminalnog podzemlja, misleći prevashodno na ubice, atentatore, bivše vojnike, obavještajce, policajce i slično.
Ono što je meni interesantno jeste da ovakvu informaciju nijesu primarno primile službe policije i ANB-a, i to zapravo govori o određenoj vrsti nepovjerenja u sigurnosni sistem ili, bolje kazano, pojedince u tom sistemu, jer u vašoj policiji i ANB-u ima jako časnih, poštenih i stručnih osoba koje Crnu Goru nose u duši. S druge strane, takva obavještajna informacija, čak i za male države kao što je Crna Gora i njen obavještajni aparat, morala se provjeravati u tri, pa čak i u više pravaca. Prvobitno putem unutrašnjih državnih sigurnosnih podsistema: policije, a potom kroz rad sa informatorima i saradnicima ANB-a, provjerama kod partnerskih obavještajnih agencija, kao i međunarodnih faktora. Sve ukupno, čak i sa terenskim operativnim radom, to bi trebalo biti operacionalizovano za najdalje 48 sati. Na kraju, sama činjenica da je nakon primljene informacije od strane vaše obavještajne agencije informacija držana u operativnoj tajnosti od drugih unutrašnjih službi, a bili su dužni odmah, bez odlaganja, takvu informaciju dostaviti policiji koja bi preduzela sigurnosnu procjenu, i niz drugih sigurnosnih mjera – govori o činjenici da je i vaš sigurnosno obavještajni i policijski aparat poprilično dezorganizovan. Sam demant na kraju ukazuje na nepotpun rad. Analizirajući demant koji su predstavnici ANB-a i policije dali, ukazuje da nijesu mogli potvrditi informaciju, što ne znači da ista i nije tačna, jer vratimo se malo unazad. Ako je informaciju primio sam gospodin Đukanović, a ne vaša obavještajna služba, postavlja se logično pitanje: kako će onda ta ista služba provjeriti informaciju kod međunarodnih partnera (jer je očigledno informacija došla od međunarodnog sigurnosnog zvaničnika sa sjedištem i misijom na Kosovu) ako je međunarodna agencija nije dostavila njima već gospodinu Đukanoviću. Na kraju moram istaći još jednu nelogičnost: kod ovakvih događaja, prvobitno se detaljno obavlja razgovor i sasluša sam izvor, a u ovom slučaju je to bio gospodin Đukanović, i takve izjave se daju pod zakletvom i upozorenjima, pa nema logike da sadržaj informacije nije tačan, već, po meni, može biti samo nedovoljno kvalitetno, brzo i operativno provjeren.
Pobjeda
Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.