U prigradskom naselju Nedakusi, nadomak Bijelog Polja, iza vrata jedne male radionice, nastala je priča koja je obišla region. Priča o upornosti, zanatu i ljubavi prema metalu. Priča o Vladanu Cvijoviću – Cigu, čovjeku koji je sopstvenim rukama izradio Mercedes-Benz G-Class.
Dok bi mnogi čekali priliku za “siguran” državni posao, Vladan je izabrao drugačiji put. Put svoga oca. Put čekića, lima i varnica.
„Zanat sam naslijedio od pokojnog oca. Moj stric Radoš bio je najbolji autolimar“, kaže Vladan, dok rukom prelazi preko savršeno ravne površine čelika. U toj rečenici stane čitava porodična istorija – i ponos i odgovornost.
Sa svega devet ručnih alata u radionici, bez savremenih mašina i skupih tehnologija, odlučio je da napravi automobil koji važi za simbol snage, prestiža i trajnosti. G klasu. I to od nerđajućeg čelika, po fabričkim dimenzijama, do posljednjeg milimetra.
Motor je originalni 300 turbo. Sve ostalo – njegove ruke.
Mjesecima je radio bez predaha. Svaki pregib lima, svaki ugao, svaka linija nastajali su polako, strpljivo, precizno. U projekat je uložio oko 10 hiljada eura, ali mnogo više od novca – znanje, iskustvo i srce.
„Želio sam da bude autentično“, kaže kratko.
I jeste. Ova G klasa nije sišla sa fabričke trake. Ona je rođena u radionici u Nedakusima. Nastala je iz tišine, iz udaraca čekića, iz vjere da se može i kad drugi misle da ne može.
Vlasnik ovog unikatnog Mercedesa živi i radi u Luksemburgu. Ali korijeni automobila ostaju u Bijelom Polju. Ostaju u radionici u kojoj zimi pucketa peć, a ljeti miris metala ispunjava vazduh.
Posla, kaže Vladan, ima i zimi i ljeti. A ono što ga posebno raduje jeste što su i njegovi sinovi naučili zanat. Tradicija se nastavlja. Znanje se ne gubi.
Svoje radove promoviše putem društvenih mreža – Facebooka i Instagrama. Mušterije dolaze jednostavno: preporuka, fotografija, priča koja se prenosi od čovjeka do čovjeka.
Ali možda je najvažnija poruka koju Vladan šalje mladima:
„Radite posao koji volite. Od zanata se može solidno živjeti.“
U vremenu kada mnogi odlaze, kada se zanati zaboravljaju, a ruke zamjenjuju mašine, priča Vladana Cvijovića vraća vjeru. Pokazuje da se upornost isplati. Da se porodično nasljeđe čuva radom. Da se i u maloj radionici može napraviti velika priča.
I zato danas ne priča samo Bijelo Polje.
Priča region.
J.Š.
Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.