Crna Gora ima čak 5.000 službenih automobila
Po podacima iz Vlade, za službena putovanja za tri mjeseca utrošeno je 1,2 miliona eura. Gdje se išlo i u koju svrhu, vjerovatno se ne može i ne smije saznati. Da li da ipak neko pokrene inicijativu da se poslije svakog odlaska na put podnese izvještaj nekoj nezavisnoj komisiji? Da se opravdaju sredstva, kao i svrha tolikog broja članova delegacije? Da to ne budu porodični izleti. Ni ta se praksa godinama ne mijenja, izgleda se samo „nasljeđuje“ obrazac ponašanja.
Piše: Mladen Gazivoda
A i što bi se mijenjao ako funkcioniše, pa zar nije tako?
Od kada postoji država, postoji i potreba da se ona finansira. Način njenog finansiranja se puno mijenjao tokom vremena. U Crnoj Gori je 1523 godine donijet kanun – namet kojom se u Crnoj Gori uvodi poseban porez – filurija. Od strane raznih osvajača i kasnije od strane države, uvođenje poreza i plaćanja taksi je praćeno manjim ili većim otporom. Kao i u svijetu i kod nas se oporezivanje mijenjalo i prilagođavalo vremenom, te smo došli do stanja u kojem smo sada: porez na dohodak, porez na dobit, porez na poklon, porez na promet, porez na nekretnine, porez na poljoprivredno zemljište, prirez na porez… I još dosta njih. Potrošio bih puno prostora samo nabrajajući. Postoji i porez na nasljeđe, ali kod nas je oslobođeno oporezivanje direktnog nasljeđivanja između srodnika.
Pa akcize na cigarete, gorivo i alkoholna pića! Carine! Tek tu su prihodi za državu vrlo primamljivi.
A sada malo analize utroška tog novca kod nas. Malo samo, na nivou osnovne škole.
Po evidenciji, država Crna Gora posjeduje 5.000 službenih vozila! Na toliki broj službenika, vjerovatno opravdano (bilo bi smiješno da nije tužno). Počelo je da nedostaje registarskih tablica sa brojevima. Na primjer, samo za zimske gume za ta vozila treba izdvojiti 2.400.000 eura, ako procijenimo prosječnu cijenu jedne gume za putničko vozilo sa montažom 120 eura. Za jedno punjenje rezervoara benzinom svih vozila od prosječno 50 litara, ako uzmemo u obzir da su većinom putnička vozila, potrebno je 350.000eura. Naravno, ako računamo da se rezervoari pune skromnih jednom nedjeljno na taj broj vozila je 17.000.000 eura. godišnje… Bez osiguranja, servisa, kvarova i drugih troškova (nijesam uopšte uračunao osnovni trošak kupovine tj. nabavke vozila). Znači, to je skoro duplo više nego što je prikazana potrošnja u medijima samo za gorivo u iznosu od 9.000.000 eura za godinu dana. To je izgleda iznos za ona vozila koja su na spisku, jer po priznanju doskorašnjeg prvog čovjeka te službe, više od 2.000 vozila nije u evidenciji!?! Čak i čuvena „lada niva“ iz Nikšića koja „troši“ 400 eura mjesečno, a niko ne zna gdje je… E sada, gdje se „izgubilo“ tričavih osam miliona eura koje će, ako se neko potrudi, ipak pronaći da su se potrošila? Je li iko vodio evidenciju na što se toliko goriva utrošilo i gdje su se sve ta vozila koristila. Po priznanju neke od prošle ili pretprošle garniture opštinskih funkcionera Podgorice nijesu mogli pronaći 27 svojih vozila! Ne olovaka, nego putničkih automobila u voznom parku Opštine Podgorica… Ima li iko to da popiše i provjeri? Da li su automobili na kraju pronađeni, nije mi poznato. Uostalom, nije ni važno za priču, poenta je da neka služba može da „izgubi“ toliko automobila! Takođe, vjerovatno niko nije evidentirao desetine novonabavljenih električnih automobila, na primjer za RTCG i Elektroprivredu. Pa mora se ići u korak sa savremenim trendovima, zar ne… I tu nema potrošnje goriva, ali ima subvencija države za kupovinu takvih vozila, što opet ide na teret građana, a onda i posebnih sportskih guma koje se sporije habaju zbog većeg trenja po putu, a koje su mnogo skuplje od standardnih… Da ne pominjem servis i nabavku djelova tj. baterija za električna vozila. Srećom, vozila su nova pa je valjda manje servisa.
Čisto radi poređenja, Danska ima 20 automobila u voznom parku svoje vlade, Švedska 0 (nula), a Holandija preferira prevoz biciklom… Ali da pustimo takve zemlje, mi smo neuporedivi sa bilo kojom evropskom državom…
Po podacima iz Vlade za službena putovanja za tri mjeseca utrošeno je 1,2 miliona eura. Gdje se išlo i u koju svrhu, vjerovatno se ne može i ne smije saznati. Da li da ipak neko pokrene inicijativu da se poslije svakog odlaska na put podnese izvještaj nekoj nezavisnoj komisiji? Da se opravdaju sredstva, kao i svrha tolikog broja članova delegacije? Da to ne budu porodični izleti. Ni ta se praksa godinama ne mijenja, izgleda se samo „nasljeđuje“ obrazac ponašanja. A i što bi se mijenjao ako funkcioniše, pa zar nije tako?
Evo još jedan zanimljiv primjer: crnogorska avio- kompanija ima po evidenciji dva aviona u floti, koliko i Vlada Crne Gore… Apsurd? Možda. Naravno, ne radi se o istom broju mjesta u avionu. Nema potrebe da se putnik koji je uredno platio kartu „razbaškari“ na svom sjedištu kao državni službenik koji se „gura“ na 10 mjesta u poslovnoj klasi aviona, za koje smo putovanje mi građani platili „kartu“, da bi se vratio sa još poraznijim rezultatima nego kada je otišao. Priča o „uspješnoj misiji“ u inostranstvu je naravno aktuelna prvih dana, a poslije sve „pojede medijski mrak“. Skoro je taj drugi avion plaćen nekoliko miliona eura! Za novac za koji smo zaduženi, a ne koji realno imamo. Bitno je da imamo „LearJet 45“ i da ne zaostajemo za drugim zemljama. A puno veće i bogatije države u okruženju imaju recimo: Češka dva „A319“, Bugarska „A319“ i „Falcon 2000“, Belgija „Falcon 900“ i dva „Falcona 7X“, Holandija „B737BBJ“ i „Gulfstream IV“ itd. Čitav rezultat Vlade je isti kao i prihod države…
U rashodima smo više nego „dobri“, a nemamo opremu za gašenje požara, helikopter i avion su u kvaru, a kamioni zastarjeli! Da li se nešto uopšte uradilo po tom pitanju ili je sve „ugašeno“ sa požarima kad je pala kiša? Svake godine prolazimo kroz istu priču i opravdanje, a „to su oni prošli“! I svi prođoše, a problemi ostadoše. Da neće možda neko riješiti problem i makar popraviti postojeća vozila i vazduhoplove? Za to nema novca, nego se vanredno izdvajaju sredstva kada treba ugasiti požar. I to bukvalno. Čekaćemo izgleda sljedeću požarnu sezonu. Da se prvo namire „prešniji“ pa će i ovo doći nekad na red.
Ako porezi grade državu, zašto su bogati oslobođeni a siromašni dužni?