Savjetnica rektora za strateške politike i održivi razvoj na Univerzitetu Crne Gore prof. dr Branka Bošnjak u intervjuu za Pobjedu kazala je da joj je teško da prihvati da se ne prepoznaje činjenica da je znanje najjače oruđe koje jedno društvo ima. Stava je da istina uvijek pronađe svoj put i da upravo akademska zajednica, ličnim primjerom, treba studentima da pokaže kako izgleda odgovoran, hrabar i društveno angažovan odnos prema stvarnosti.
Bošnjak učestalo intelektualnu zajednicu što ćuti na razna društvena dešavanja. Više godina je to činila i iz klupe poslanice i prve potpredsjednice Skupštine u istoriji crnogorskog parlamentarizma, te se posebno bavila obrazovanjem i problemima u tom sistemu. Smatrala je, između ostalog, da profesori Univerziteta imaju nepravedno niske plate zbog čega je kao poslanica inicirala, što je i usvojeno ranije, da im se uvećaju zarade za više od 60 odsto.
Sa Bošnjak smo, pored ostalog, razgovarali o tome šta ona danas, sa pozicije koju obavlja, preduzima da stanje u visokom obrazovanju bude bolje, kako je došla do sadašnje funkcije, da li ima političkog zapošljavanja na Univerzitetu, koji su ključni izazovi, suočava li se sa opstrukcijama u radu…
POBJEDA: Više godina ste bili poslanica i prva potpredsjednica Skupštine u istoriji crnogorskog parlamentarizma, a sada obavljate posao savjetnice rektora za strateške politike i održivi razvoj. Ranije ste, pored ostalog, oštro kritikovali kako funkcioniše Univerzitet, kritikovali ste i aktuelnog rektora Vladimira Božovića i predlagali rješenja kako da stanje bude bolje. Kako je uslijedio Vaš angažman u Rektoratu i kako sarađujete danas sa rektorom Božovićem?
BOŠNJAK: Uvijek sam bila osoba koja svoje stavove iznosi jasno i otvoreno, uključujući i one kritičke. Ćutanje nikada nije bilo moj izbor. Ipak, vjerujem da kritika ima smisla samo ako je dobronamjerna, argumentovana i lišena politikantstva, jer njen cilj mora biti opšte dobro, a ne lični ili politički obračun.
Jedan od primjera moje borbe za dobro Univerziteta jeste i nastojanje da se, i u materijalnom smislu, povrati urušeni ugled profesije univerzitetskog profesora. Uspjela sam da iniciram i izlobiram da se profesija univerzitetskog profesora uvrsti u Zakon o zaradama u javnom sektoru, čime je povećan koeficijent složenosti poslova i zarade konačno dovedene na nivo koji odgovara tom zvanju. Nažalost, ranije smo imali situacije u kojima su pojedini sekretari i savjetnici u radnim tijelima Vlade imali veća primanja od redovnih profesora, što je, po mom mišljenju, ozbiljno urušavalo dostojanstvo akademske profesije.
Kada je riječ o mom angažmanu u Rektoratu, ističem da sam tamo bila zaposlena i prije profesionalnog političkog angažmana. Prethodnim rukovodstvima Univerziteta, koja nijesu podržavala slobodu mišljenja, moj povratak nije odgovarao, zbog čega sam bila protivzakonito „uklonjena“. Pokrenula sam sudski postupak i dobila pravosnažnu presudu u svoju korist.
Pobjeda
Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.