BOKAN: Nema ekonomskog razvoja bez poboljšanja poslovnog ambijenta

Vlasnik kompanije „Voli“ Dragan Bokan ocijenio je u intervjuu za Pobjedu da u Crnoj Gori nema ekonomskog razvoja bez poboljšanja poslovnog ambijenta.

Kao što sam podržao programe ES1 i ES2, jer je to interes privrede, smatram da bi sadašnja izvršna vlast mogla imati benefite od ova dva programa, a suprotno tome mislim da bi trebalo da povedu računa o ključnim barijerama koje postoje u brojnim drugim oblastima crnogorske privrede. Ako se ne otklone te barijere, vjerujem da ni ovi programi neće dati planirane i željene efekte – kazao je Bokan za Pobjedu.

Vlasnik najvećeg trgovinskog lanca u državi preporučio je da pored ubrzavanja administracije, država treba da donese jasne odluke o tome gdje su industrijske, gdje poljoprivredne ili proizvodne zone.

Kao što se svojevremeno pridavao značaj izgradnji auto-puta, tako posvećeno treba stvarati infrastrukturu i logistiku za razvoj proizvodnje – mesne, poljoprivredne, industrijske. Smatram da nedostaje kvalitetne i konstruktivne komunikacije između izvršne vlasti i privrede, jer sve što se desilo do sada nije dovoljno – upozorio je Bokan.

POBJEDA: Vaša odlična saradnja sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) važan je korak u razvoju „Volija“. Kako je izgledao taj proces i koliko je ta investicija promijenila poziciju „Volija“ na tržištu ne samo u Crnoj Gori, već i u regionu? Koji su bili ključni uslovi koje ste morali ispuniti za partnerstvo sa EBRD-om?

BOKAN: Saradnja između kompanije „Voli“ i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) predstavlja značajan korak u unapređenju poslovanja i širenju tržišnog uticaja kompanije ne samo u Crnoj Gori, već i u širem regionalnom kontekstu. Kada smo 2009. godine počeli saradnju sa EBRD-om, cilj nije bio samo realizacija kreditnog aranžmana, već da složene standarde poslovanja implementiramo u našoj kompaniji, a taj pristup se pokazao kao ispravan i uspješan. Proces saradnje sa EBRD-om počeo je procjenom tadašnjeg stanja „Volija“ i njegovog potencijala za rast, uz usklađivanje sa visokim standardima korporativnog upravljanja i transparentnosti. Ključni uslovi koje smo morali ispuniti uključivali su jasno upravljanje, poštovanje zakona i energetsku efikasnost. Posvećeni menadžment tim koji je bio spreman da uči i da se mijenja bio je ključan u ispunjavanju svih zahtjeva, što je i dovelo do uspješne saradnje sa EBRD-om, koja traje već 15 godina.

Zahvaljujući kreditima EBRD-a, proširili smo maloprodajnu mrežu kroz kapitalne investicije, a zatim smo preuzeli lanac ,,Novito“ i znatno povećali tržišno učešće. Potom je 2015. godine EBRD ušao u vlasništvo kompanije „Voli“, a ,,equity“ sredstva su investirana u izgradnju Logističko-distributivnog centra, koji je promijenio kompletnu sliku ne samo „Volija“, nego i cijelog tržišta Crne Gore.

Kako smo mi jedina kompanija u Crnoj Gori u kojoj je EBRD dio vlasničke strukture, slobodan sam reći sljedeće: Evropska banka je kompaniji „Voli“ toliko doprinijela kada je u pitanju disciplina poslovanja, da bih svakom svom prijatelju iz biznisa poželio da učine sve što je u njihovoj moći da im jedna takva institucija bude partner. Treba imati hrabrosti i treba razumjeti sve ono što takva institucija traži: disciplinu, nadzor i kontrolu svih aspekata poslovanja, odgovorno upravljanje. Kompanija „Voli“ i ja kao većinski vlasnik ćemo učiniti sve da kroz nove projekte i strateške odluke EBRD dugoročno vežemo za „Voli“. Uspjeh u našoj saradnji će pozitivno uticati kako na naše zaposlene, tako i na naše potrošače, partnere i ekonomiju Crne Gore generalno.

POBJEDA: Kao jedan od najvećih poslodavaca u Crnoj Gori, kakve izazove u poslovanju vidite u domaćem institucionalnom okviru? Postoje li prepreke koje usporavaju razvoj privatnog sektora i kako bi, prema Vašem mišljenju, te biznis barijere mogle biti prevaziđene?

BOKAN: Kompanija „Voli“ se, poput svih u privatnom sektoru, suočava sa izazovima koji proizilaze iz institucionalnog okvira u zemlji. Jedan od glavnih izazova za preduzetnike u Crnoj Gori je složenost administrativnih procedura. Otvaranje novih maloprodajnih objekata, dobijanje potrebnih dozvola i saglasnosti, te regulisanje drugih formalnosti može biti dugotrajan proces, što usporava poslovanje i ekspanziju – blokira brzi razvoj biznisa. Prekomjerna birokratija zaustavlja investitore i usporava realizaciju poslovnih planova, jer se na dozvole, planove i urbanističko-tehničke uslove čeka dugo. Svaku takvu prepreku nikada nijesmo htjeli javno da osuđujemo, što smatram da je bila greška. Digitalizacija i transparentnost administrativnih procedura je krajnji cilj, a preduslov toga je pojednostavljenje osnovnih parametara i uslova građenja. Dajem primjer: kada bih ja bio izvršna vlast i neko ko je zadužen za ovu oblast, morali bi se ispoštovati sljedeći osnovni pravci: zauzetost parcele koja bi morala biti između 0,3 i 0,5; zatim potpuno poštovanje predviđenih parking mjesta po m2 za određenu djelatnost, procenat zelenila i hortikulture; poštovanje maksimalne spratnosti. Zatim opremanje urbanističke parcele kroz putni priključak, onda voda i struja, fekalna kanalizacija, optika… Kada bi se sve ovo poštovalo, ne bismo imali urbanistički haos u Crnoj Gori. To poštuju sve razvijene zemlje, a za to što mi to nemamo u Crnoj Gori – isključivo je kriv regulator, tj. država. Uz poštovanje svih navedenih osnovnih parametara, ne bih ograničavao investitora ukoliko je u prilici da obezbijedi i veću kvadraturu za svoj biznis.

Tržište rada u Crnoj Gori suočava se s izazovima u pogledu dostupnosti kvalifikovanih radnika. U mnogim uslužnim sektorima postoji manjak adekvatno obrazovane, obučene i zainteresovane radne snage. Ako naši građani neće da rade neke poslove ili ih nema dovoljno, trebalo bi pojednostaviti procedure zaposlenja za strance. To je neizbježno i bez toga nećemo dostići potreban kvalitet, ni u trgovini, ni u turizmu, koji je naša glavna privredna grana, pa postoji strah da nećemo biti spremni da odgovorimo tim izazovima.

Kompanije poput „Volija“, koje kontinuirano ulažu u širenje i modernizaciju, suočavaju se sa rizikom koji proizilazi iz čestih promjena poreza, radnih zakona i propisa o poslovanju. Ključno je da zakonodavci vode računa o uticaju promjena na privredu i da osiguraju da se one primjenjuju u skladu sa strateškim ciljevima razvoja ekonomije.

Bokan (Foto: VOLI)

POBJEDA: Pomenuli ste uticaj čestih promjena poreza, radnih zakona i propisa o poslovanju. Kakvo je Vaše mišljenje o novom programu Vlade „Evropa sad 2“ i kako će on uticati na poslovanje, zapošljavanje i generalno privredu?

BOKAN: Prije nego dam osvrt na program „Evropa sad 2“, moram početi od onoga što je prethodilo, program „Evropa sad 1“. Sve moje kolege privrednici koji su članovi i/ili rade u organima Privredne komore, a i ostale kolege iz crnogorske privrede, znaju da sam o istim programskim principima govorio i 2015, 2016, 2017. i 2018. godine i da sam se i tada borio protiv sive ekonomije na tržištu rada. Za to imam i dokaze u Privrednoj komori. Usvajanjem „Evrope sad 1“, među prvim privrednicima sam rekao da taj program podržavam i da je to dobro za Crnu Goru i crnogorsku ekonomiju. Što se tiče „Evrope sad 2“, vjerujem da ne postoji privrednik koji neće pozdraviti i ove reforme, jer su dobra stvar za privredu. Iz ove perspektive, ne mogu komentarisati što to znači za javne finansije i da li država to može izdržati, jer smo mi kao privreda tražili smanjenje poreskog opterećenja, ali zaista nijesmo očekivali da ćemo sada imati opterećenje manje do 16 odsto za zarade do 700 eura ili oko 25 odsto na veće plate. Ovo je veliki podstrek za privredu i podržavam oba programa, jer smatram da su ovo velike stvari koje vrše pozitivan uticaj i mogu da pomognu razvoju ekonomije u Crnoj Gori.

POBJEDA: Kako ocjenjujete trenutni privredni ambijent u Crnoj Gori i koje biste ključne promjene predložili kako bi se unaprijedio razvoj domaće privrede i stvorili povoljniji uslovi za investitore?

POBJEDA: Kao što sam jasno odgovorio i podržao programe ES1 i ES2, jer je to interes privrede i smatram da bi sadašnja izvršna vlast mogla imati benefite od ova dva programa, suprotno tome mislim da bi trebalo da povedu računa o ključnim barijerama koje postoje u brojnim drugim oblastima crnogorske privrede. Ako se ne otklone te barijere, vjerujem da ni ovi programi neće dati planirane i željene efekte.

Pored ubrzavanja administracije, država treba da donese jasne odluke o tome gdje su industrijske, gdje poljoprivredne ili proizvodne zone. Kao što se svojevremeno pridavao značaj izgradnji auto-puta, tako posvećeno treba stvarati infrastrukturu i logistiku za razvoj proizvodnje – mesne, poljoprivredne, industrijske. Smatram da nedostaje kvalitetne i konstruktivne komunikacije između izvršne vlasti i privrede, jer sve što se desilo do sada nije dovoljno.

POBJEDA