“Ulcinj je jedina primorska opština u Crnoj Gori koja koristi egalizacioni fond (za nerazvijene opštine) i to emotivni pokliči i transparenti ekoloških i partijskih aktivista ne mogu promijeniti”, naveo je Bojović.
Prema njegovim riječima, prije bilo kakve rasprave, važno je znati nekoliko činjenica.
“Država Crna Gora posjeduje 14 miliona m² u zaleđu Velike plaže – što čini čak 70 odsto ukupne površine. Taj prostor je potpuno neiskorišten, za razliku od same plaže koja „živi“ samo tri do četiri mjeseca godišnje”, naveo je Bojović.
Kako je rekao, do Ulcinja se ljeti putuje i do tri sata, zbog nedostatka adekvatne saobraćajne infrastrukture – bilo da se dolazi s granice ili iz pravca najbližih aerodroma.
“Zaleđe je decenijama pretvoreno u divlju deponiju, zatrpano čvrstim i komunalnim otpadom, kroz koje slobodno lutaju stada krava. Bojana, koja omeđava zaleđe, prima fekalne i industrijske ispuste, ne samo iz Ulcinja već i iz susjedne Albanije”, dodao je Bojović.
Navodi da erozija rijeke Bojane direktno ugrožava obalu i samu Veliku plažu.
“Ulcinj nema osnovnu infrastrukturu: ni kolektor, ni savremene saobraćajnice, ni aerodrom, ni bolnicu – ništa što bi omogućilo normalno funkcionisanje, a kamoli održiv turizam. Grad je devastiran u posljednje tri decenije, kroz neuspjele privatizacije i nekontrolisanu gradnju. Tender za zakup plaža pokazao je da su najveći interes pokazali zakupci bliski lokalnim političkim strukturama – koje se u prethodnim godinama nijesu istakle po savjesnom upravljanju”, saopštio je Bojović.
Prema njegovim riječima, Ulcinj više nema luksuz da čeka.
“Ovakvo stanje jasno ukazuje da predhodne generacije i vlasti Crne Gore i Ulcinja nisu uspjele ni približno uspješno da gazduju svojim resursima. Potrebna je ozbiljna planska priprema, ulaganja, ali i odgovorni ljudi da ih sprovedu”, zaključio je Bojović.
