Crna Gora već pola decenije nije vidjela nijednu ozbiljnu, stratešku stranu investiciju. Dok region privlači milijarde eura u infrastrukturu, energetiku i turizam, mi gubimo vrijeme na političke kalkulacije i blokiramo ekonomski razvoj kroz birokratske otpore otvorenim ćeranjem velikih investitora.
Zato je potvrđivanje drugog Sporazuma o saradnji sa UAE (infrastruktura i energetika) od velikog značaja. Bez rasta investicija – nema rasta plata, nema rasta penzija, nema razvoja. Ima samo nova serija zaduživanja, kako bi zadržali postojeći nivo razvoja.
Drugi Sporazum sa Emiratima je precizno dizajniran da otkoči razvoj – i to u ključnim sektorima: turizmu, infrastrukturi i nekretninama, uz transfer znanja i kapitala iz jedne od najbogatijih ekonomija svijeta. U pitanju su milijarde koje mogu pokrenuti gradilišta, zaposliti hiljade ljudi i dati novu dinamiku domaćoj ekonomiji. Oni koji se danas protive, morali bi iskreno da odgovore – šta nude kao alternativu?
Tvrdnje o „suspendovanju zakonodavstva“ su manipulativne i proizvoljne. Slični bilateralni aranžmani G2G postoje širom Evrope i svijeta. Predsjednik Donald Tramp je nedavno potpisao okvirne sporazume sa arapskim investitorima, u zamjenu za stotine milijardi dolara koje su preusmjerene u američku ekonomiju. Slično funkcionišu posebne ekonomske zone i u Italiji, Grčkoj, pa i u samoj EU – gdje se privremeno omogućavaju specifični režimi kako bi se ubrzala realizacija kapitalnih projekata. Crna Gora ne izmišlja toplu vodu.
Zanimljivo je da ni Porto Montenegro, ni Luštica Bay, ni Porto Novi nisu usvajani dvotrećinskom većinom. Zašto bi sada, kada Crna Gora ima veliku priliku da uđe u novi investicioni ciklus, važili drugi aršini? Jer istina je jednostavna: Sporazum ne traži promjenu Ustava, niti redefiniše sistem – već stvara pravni okvir za dolazak investitora koji ne žele da budu taoci nestabilne i nedosljedne administracije.
Protivljenje opozicije ovom Sporazumu nije zasnovano na brizi za državni interes, već isključivo na političkoj računici – jer znaju da bi realizacija strateških investicija ojačala Vladu i otežala im položaj pred seriju lokalnih izbora. Isto važi i za dio NVO sektora, koji sada, bez izdašnog stranog finansiranja i u svjetlu ukidanja USAID-a, pokušava da sačuva uticaj i dobije reference pred novim donatorima. Riječ je o oportunizmu, a ne o argumentima.
Drugi Sporazum je već prošao kroz zakonodavni okvir, predsjednik države ga je vratio na ponovno odlučivanje. Odbacivanje ovog dokumenta značilo bi direktnu poruku investitorima: Crna Gora nije spremna za ozbiljan kapital, niti za velike investicije.
Zato je krajnje vrijeme da poslanici vlasti pokažu političku odgovornost i snagu. Ako je prioritet razvoj ekonomije, veća plata za prosvjetnog radnika, penzionera, zdravstvenog radnika – onda je ovo trenutak da se glasa ZA. Ostatak svijeta se bori za investitore. Mi ih ne smijemo ćerati.
Bojan OBRENIĆ
