ANALIZA – Vlada da povuče Nacrt zakona o igrama na sreću: Kršenje Ustava i EU propisa, nepravda prema priređivačima i medijima

Danas se završava javna rasprava o nacrtu zakona o igrama na sreću. Ministarstvo finansija imalo je dobru namjeru da uredi ovu kompleksnu oblast, ali je u temelje propisa ugradilo odredbe koje krše Ustav, zanemaruju evropske standarde i diskriminišu privatne priređivače i medije.

Piše: Predrag Zečević, ekonomski analitičar

Dok zakon donosi neka dobra rješenja, kao što su preciznije definicije učesnika u industriji, ostaje jasno da predložene odredbe favorizuju državni monopol na štetu tržišne ravnopravnosti i medijskih sloboda. Najbolje bi bilo povući nacrt zakona i krenuti u izradu novog, inkluzivnijeg i pravednijeg rješenja.

Diskriminatorne odredbe i monopolizacija tržišta

Nacrt zakona uvodi niz diskriminatornih mjera koje favorizuju državnu lutriju na račun privatnih priređivača. Jedna od ključnih odredbi, član 16, ograničava oglašavanje igara na sreću isključivo na državne subjekte, dok privatne priređivače stavlja u nepovoljan položaj.

Državna lutrija dobija ekskluzivna prava na oglašavanje, dok se privatni priređivači suočavaju s restrikcijama koje dodatno povećavaju njihove operativne troškove. Primjera radi, dok državna lutrija plaća godišnju koncesiju od 100.000 eura, privatne kladionice suočavaju se s mjesečnim troškom od 1.000 eura po lokaciji, uz dodatne naknade za otvaranje novih objekata. Ovakav pristup ne samo da narušava ravnopravnost tržišta već i stimulira sivu ekonomiju, jer mnogi priređivači neće moći da opstanu pod ovim uslovima.

Pravno nejasne i sporne odredbe

Član 25, koji definiše udaljenost objekata za igre na sreću od obrazovnih ustanova, predlaže mjerenje najkraćim pješačkim putem umjesto vazdušnom linijom, što izaziva konfuziju i pravne sporove.

Još kontroverzniji je član 26, koji zahtijeva potvrde o nekažnjavanju za direktore i članove uprave, čime se krši princip prezumpcije nevinosti. Ovaj zahtjev uvodi nepotrebnu birokratsku složenost i otvara prostor za zloupotrebe.

Predložene mjere oporezivanja i određivanja osnovice iz člana 36 dodatno opterećuju privatne priređivače, a povećanje fiksne naknade po kladionici predstavlja udar na ekonomsku održivost sektora.

Posljedice za medijske slobode i konkurenciju

Novi zakon predstavlja ozbiljan udar na privatne medije koji zavise od prihoda od oglašavanja igara na sreću. Dok se privatni mediji suočavaju s ograničenjima, javni servisi i državni subjekti dobijaju ekskluzivne beneficije. Ova praksa ne samo da narušava tržišnu ravnotežu već i direktno ugrožava medijski pluralizam.

Sukob sa domaćim i evropskim zakonima

Nacrt zakona krši nekoliko ključnih zakona i direktiva:

1. Zakon o zaštiti konkurencije Crne Gore – Favorizovanjem državne lutrije krši se načelo tržišne ravnopravnosti.
2. Ustav Crne Gore – Ograničavanje oglašavanja privatnih priređivača može se smatrati kršenjem prava na slobodu izražavanja.
3. Direktiva EU o uslugama (2006/123/EC) – Predviđa jednak tretman svih tržišnih učesnika, što nacrt zakona ignoriše.
4. Povelja EU o osnovnim pravima – Ograničavanje komercijalnog izražavanja privatnih priređivača ugrožava slobodu izražavanja.
5. Zakon o medijima Crne Gore – Nepoštovanje prava medija na slobodno oglašavanje podriva njihovu ekonomsku nezavisnost.

Preporuke za izmjenu zakona

Grupacija priređivača igara na sreću predložila je niz mjera koje mogu poboljšati zakon:

Produženje roka za javnu raspravu kako bi se razmotrila sva sporna pitanja.

Preciznije definisanje pojmova „igrač“ i „stvarni vlasnik“ kako bi se izbjegle pravne nejasnoće.

Ublažavanje odredbi o oporezivanju i smanjenje naknada po kladionici kako bi se osigurala održivost sektora.

Ukidanje diskriminatornih ograničenja u oglašavanju i osiguranje ravnopravnosti svih tržišnih učesnika.

Što dalje

Iako novi zakon sadrži nekoliko pozitivnih odredbi, poput jačanja regulacije i povećane transparentnosti, njegov trenutni nacrt ozbiljno ugrožava tržišnu ravnopravnost, podstiče sivu ekonomiju i narušava medijske slobode. Umjesto donošenja neprimjenjivog zakona, Ministarstvo finansija bi trebalo da povuče nacrt i započne izradu inkluzivnog i pravednog zakonskog rješenja.