Ovih dana čitam o izlivima podrške crnogorskog političkog i intelektualnog establišmenta studentskoj listi u Srbiji. Ispade da su oni bili jataci studentske liste, „da su ovdje srpski studenti pili rujno vino iz potaje“.
piše: prof.dr Radovan STOJANOVIĆ
Isti ti tvrde da, eto, jedino crnogorski Srbi imaju slobodarski kapacitet da oslobode i druge narode. A u njihovom oboru takav slobodarski soj nema pravo na jezik, ne daj Bože, na izvršnu i operativnu vlast.
Defetistički se forsiraju u Vladi i Skupštini Crne Gore predstavnici toga naroda koji u intelektualnom i operativnom smislu predstavljaju sedmicu mača u špilu karata (da ne upotrebljavam standardnu riječ).
Taj narod u danas ovdje ne mogu da predvode univerzitetski profesori, što se dešava u komšiluku, a što se samo jednom dogodilo na domacem terenu, u istorijskoj Narodnoj stranci, čiji je Glavni odbor bio prepun intelektualno najjačih crnogorskih, a i šire, srpskih intelektualaca toga vremena.
Nemaju Crnogorci buntovničku, tribunsku ili revolucionarnu karakteristiku, u realnom smislu, kao ni većina naroda koji do kulta gaje narodnooslobodilački karakter. Više bih ja to nazvao instinktom društvene hijene.
Kada neko onemoća ili oboli, što je prirodna stvar protoka vremena i neprestanih borbi u ringu, oni ga junački dotuku. Čak i ako ga drugi dotuku, oni poslije toga decenijama slave kako su baš oni bili ti koji su pomogli da do toga dođe. Specificni nacin skalpiranja. Jer, poslije toga treba naporno i planski raditi, a oni za to nijesu. Zbog toga, pored ostalog, otkako smo na ovoj plemenitoj južnoj tački, nemamo održivi razvoj.
Naš IQ je poprilično nizak jer nemamo karakteristiku realne analize, tj. diferencijalnog povezivanja uzroka i posljedica. A ego i analitika ne idu zajedno.
Stoga treba razbijati tako zasnovan mit o viteštvu (serdarima i vojvodama) i takvu titulu barem ravnopravno dodjeljivati onima koji su porodični biznis uspjeli održati više od 50 godina.
Na kraju, istinita šaljiva anegdota koja se u potpunosti može povezati sa „mentalitetom lakog plijena“.
Učio sam od jednog od najvećih filozofa Crne Gore. Kao momak, divio sam se kako ga gotive urbane dame, umjetnice, otmeni zenski svijet. Pitah ga: „Kako uspijevaš da zbariš ove majčine dušice?“. Odgovori.
„Stari, ne barim ih ja, nego vrijeme.“
Tako Crnogorci „bare“ vlast.
Autor ovog članka je redovni profesor Elektrotehničkog fakulteta i vođa najvecih studentskih demonstracija u CG, 1988. godine.
Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.