Ulaganja u Institut „Dr Simo Milošević“ i hotel „Plažu“ u Herceg Novom, zaštita prava manjinskih akcionara, troškovi rekonstrukcije hotelskih kapaciteta te uslovi u kojima funkcioniše turizam u Crnoj Gori neke su od tema intervjua Pobjede sa suvlasnikom kompanije Olive i turističke grupacije Montehos Žarkom Rakčevićem.
Kao najveći manjinski akcionar u Institutu, u čijem je spašavanju učestvovao sopstvenim kapitalom u dva navrata, insistira na tome da je riječ o dragulju naše države koji se mora sačuvati i razvijati uz domaćinsko poslovanje. Trenutno nerazumijevanje i dijalog sa predstavnicima državnog kapitala vidi kao priliku da se ukaže na značaj takvog pristupa. Rakčević upozorava da su posljednjih godina donijete brojne odluke koje ne idu u prilog tome da je turizam strateška grana. Strahuje da se uz već uvećan PDV, koji je gotovo najviši u Evropi, ukidanje olakšica za hotele sa četiri zvjezdice i izmjenu viznog režima, kao i realizaciju Euro modela zbirno može ozbiljno ugroziti konkurentnost Crne Gore kao turističke destinacije.
POBJEDA: Vaša kompanija, kao manjinski akcionar, nije dala podršku izglasavanju statuta Instituta, jer država nije htjela da prihvati vaše uslove. Kako se to manifestuje na realizaciju Plana reorganizacije Instituta?
RAKČEVIĆ: Kao vlasnici trećine Instituta, mi nijesmo u prolazu, tu smo za stalno. Radujemo se što smo u dogovoru sa Vladom u primjernom privatno-javnom partnerstvu uspjeli ne samo da spriječimo zločin stečaja Instituta, nego da ga u potpunosti finansijski konsolidujemo. Zahvaljujući dobrom menadžmentu, Institut je na kraju 2025. godine imao neto profit preko šest miliona eura, a vjerovatno će i ove godine imati neto profit nešto veći od 2,5 miliona eura. Mislim da institut državne pomoći iz više razloga za Institut kao profitabilnu kompaniju više nije realna opcija. Autori plana restrukturiranja su ukazali da je to iznuđeno rješenje i suštinski su otvorena vrata za primjenu drugih strateških pravaca razvoja Instituta.
POBJEDA: Gdje su nastala neslaganja sa Vladom kada je riječ o upravljanju Institutom?
RAKČEVIĆ: Tražili smo da za investicije veće od 1,5 miliona eura bude potrebna saglasnost svih pet članova Odbora direktora. Ukoliko ne postoji, predložili smo da Skupština akcionara bude ta koja će donijeti odluku. Razlog tome je što imamo suviše negativnog iskustva iz ranijeg perioda. Već osam godina smo akcionari i nije mali broj slučajeva u kojima smo bili preglasani u vezi sa odlukama koje su bile daleko od domaćinskog poslovanja, kakvo zakon i zahtijeva. Apsolutno se zalažemo za to da se Institut dovede do nivoa četiri zvjezdice, u čemu naša kompanija ima ogromno iskustvo. Proteklih godina smo više objekata iz veoma lošeg stanja doveli do nivoa četiri zvjezdice.
Ako mi možemo jednu ruiniranu sobu, u prosjeku za 20-25.000 eura dovesti do nivoa od četiri zvjezdice, a poslujemo sa najvećim svjetskim turoperaterima, teško nam je da prihvatimo procjenu da je za to potrebno 66.000 eura. Mi samo želimo da se ponašamo domaćinski, bez rasipanja novca građana, kako Institut za godinu ili dvije ne bi ponovo došao u stečajno stanje. Na primjer, paradoksalno je to što se najavljuje da će stanovi na Veljem brdu u Podgorici po kvadratu koštati 1.050 eura, a vi treba da prihvatite odluku da rekonstrukcija sobe po kvadratu košta gotovo 3.000 eura ili da je samo za djelimičnu hidroizolaciju krova potrebno 4,8 miliona eura. Imamo nagomilano iskustvo u rekonstrukciji ovakvih objekata i znamo kako se kreću cijene. Pored tog pitanja, u planu restrukturiranja je jasno oročeno da će se tokom 2025. pravo korišćenja nad zemljištem pretvoriti u pravo svojine nad zemljištem. Taj dogovor, uprkos i jednoglasnim zahtjevima Odbora direktora i Skupštine akcionara, evo ni krajem 2026. godine nije realizovan. Ako već nema državne pomoći, Institutu trebaju kreditna sredstva i kolateral, kako bi se doveo na nivo četiri zvjezdice.
POBJEDA: Imajući u vidu da je izglasavanje statuta na čekanju, te da se iz tog razloga poslovanje Instituta ne može uskladiti sa novim Zakonom o privrednim društvima, smatrate li da će najave o zakonskim izmjenama koje se odnose na manjinske akcionare dovesti do toga da budete preglasani?
RAKČEVIĆ: Sve može, ako neko ne cijeni da smo mi u dva navrata spasili Institut. Prvo pozajmicom od pet miliona eura, koja je vraćena, a onda sa bespovratnih sedam miliona eura za pokrivanje gubitaka koje nijesmo mi napravili, već su nastali zbog nedomaćinskih odluka. Država je dala 14,5 miliona eura i pokriveni su svi gubici Instituta. Mi ne želimo ponovo da dođemo u istu situaciju. To bi bilo nekorektno sa aspekta partnerstva i dogovora. Pravima manjinskih akcionara se u Evropi posvećuje posebna pažnja, a u zemljama poput Njemačke, Slovenije i Austrije, odluke se donose i tročetvrtinskom većinom. Smjernice OECD-a upućuju da država treba da se ponaša kao uzoran vlasnik, tako da preko 40 odsto manjinskih akcionara ne doživljavaju kao nepredvidivog ili nepravičnog vlasnika. Prvo, shodno dogovoru, uložimo milionska sredstva u sanaciju, a onda se zakonskom intervencijom mijenja korporativna pozicija najvećeg manjinskog akcionara. Ako je namjera da prihvatate evropske vrijednosti, onda nemojte imati dvostruke standarde i pretvarati se da je prihvatljivo da se bitne odluke donose prostom većinom, ignorišući manjinske akcionare.
POBJEDA: Zbog čega smatrate da država nema razumijevanja za ove zahtjeve?
RAKČEVIĆ: Mi ne tražimo ništa više od onoga nivoa zaštite koji postoje u evropskim standardima korporativnog upravljanja. Ako se ne varam, italijanska kompanija Terna, koja ima oko 23 odsto vlasništva u kompaniji za podmorski kabl, ima pravo veta na odluke o zaduženju preko 250.000 eura. Ono što je u interesu Instituta mi ćemo podržati, ali nećemo dizati ruku za nešto što je daleko od logike dobrog domaćina. Smatramo da bi očuvanje dvotrećinske većine za izmjenu statuta, zajedno sa mehanizmom kvalifikovanog odlučivanja za materijalno značajne transakcije preko 1,5 miliona eura, predstavljalo razumno, proporcionalno i evropski utemeljeno rješenje.
POBJEDA: Kakva je Vaša vizija razvoja Instituta?
RAKČEVIĆ: Mislim da građani prepoznaju naš uticaj i nastojanje da se to blago Crne Gore sačuva. Od neprocjenjive važnosti je što se 8.000 građana Crne Gore godišnje, krajnjim požrtvovanjem i znanjem, rehabilituje i vraća porodici i društvu. U više navrata smo se javno obavezali da na prostoru Instituta neće biti nikakvih stanova za tržište, već se mora sačuvati kompleks za zdravstveni i eventualno komercijalni turizam. Projektni zadatak Građevinskom fakultetu, od strane Vlade, predviđao je mogućnost mješovite namjene unutar kompleksa Instituta. Dakle, to nije bila naša namjera. Mi smo striktno protiv toga jer ne možete miješati stanove, tržne centre i luna-parkove sa na Mediteranu jedinstvenim prostorom za rehabilitaciju.
POBJEDA: Nedavno ste kupili hotel „Plažu“ za 20,4 miliona eura. Procjena je da bi još toliko trebalo da bude uloženo u rekonstrukciju. U kakvom je danas stanju ovaj hotel?
RAKČEVIĆ: Hotel ,,Plaža“ je zapušten i u lošem je stanju, potrebno je mijenjati bravariju i staklenu strukturnu fasadu sa novim energetski efikasnim materijalima koji su izuzetno skupi. Krovovi propuštaju na mnogim mjestima, pa su neke sobe neupotrebljive, zato je prioritet i hidroizolacija. Hotel ,,Plaža“ sa lamelama ima 270 jedinica. U proteklih 15 godina smo 1.200 jedinica doveli sa nivoa jedne na nivo četiri zvjezdice, tako da smo praktično specijalizovani za adaptaciju i rekonstrukciju turističkih objekata koji su bili zatvoreni ili ruinirani. To je ogroman projekat, a na osnovu našeg iskustva procjena je da je potrebno oko 20 miliona eura da bi ,,Plaža“ ponovo zasijala. Imamo direktne kontakte sa dobavljačima, nije to druga ili treća ruka, već nagomilano iskustvo u ovakvim postupcima rebrendiranja i dovođenja propalih objekata na respektabilan nivo.
POBJEDA: Da li to znači da „Plaža“ više neće biti „Plaža“?
RAKČEVIĆ: „Plaža“ će ubrzo biti jedan od dragulja Herceg Novog i Crne Gore. Bilo bi apsurdno da, u smislu samog značenja te riječi, ne uspijemo da renoviramo sadržaje na samoj plaži i da u drugoj fazi ne dobijemo pravo korišćenja hotelske plaže. Zamislite hotel ,,Plaža“ bez plaže. To bi bio apsurd.
POBJEDA: Može li se računati na to da hotel dobije hotelsko kupalište ili će se o korišćenju plaže odlučivati kroz odvojeni postupak licitacije?
RAKČEVIĆ: Vjerujem da ćemo naići na razumijevanje i gradonačelnika Herceg Novog i rukovodstva Morskog dobra. Znamo da su četiri zvjezdice preduslov da bi se dobilo hotelsko kupalište. Može se desiti da u prvoj fazi, dok se hotel ne završi i dok ne dobijemo četiri zvjezdice, konkurišemo da to bude javno kupalište, čija bi polovina bila pod mobilijarom, a polovina za slobodan boravak.
POBJEDA: Do sada ste više puta ukazivali da se posljednjih godina donose odluke koje ne idu u prilog razvoju turizma u Crnoj Gori. Na koji način hotelska grupacija Montehos funkcioniše i kako te odluke utiču na Vaš i rad drugih turističkih poslenika?
RAKČEVIĆ: Montehos je grupacija koja posluje sa hotelima sa četiri zvjezdice po principu „all inclusive“ i 4.100 kreveta. Tokom sezone imamo oko 550 radnika, od kojih je značajan dio iz inostranstva. Godinama smo prema neto profitu najuspješnija turistička grupacija u Crnoj Gori, a mislim da ćemo ove godine ostvariti vjerovatno preko deset miliona eura neto profita. Ako je turizam na papiru prioritet razvoja, onda nije dobro da se donosi serija odluka koje nijesu u korist turizma. Iako je učešće hotela sa četiri i pet zvjezdica daleko ispod prosjeka naših konkurentskih destinacija, ukinute su stimulacije prema kojima su hoteli sa četiri zvjezdice bili oslobođeni plaćanja komunalija.
Trebalo bi da stimulišemo izgradnju hotela, a ne stanogradnju. Recimo, investitor na ime komunalnog opremanja zemljišta za hotel srednje veličine treba da plati 3,5 miliona eura, a da za to najčešće ne dobije nijedan infrastrukturni priključak. To je potpuno destimulativno. Vidjećete kako će zbog te mjere pasti broj investicija u izgradnji hotela sa četiri zvjezdice. Nakon toga je uveden PDV na smještaj od 15 odsto, najveći u regionu, dok u Evropi samo jedna zemlja ima veći PDV nego mi. Sada imamo nagovještaj Euro modela sa ogromnim brojem nepoznanica. Kao ekonomisti, ne dopada mi se pretjerano administriranje ni definisanje značajnog broja zarada dekretom. Ako je rast društvenog proizvoda ispod tri odsto godišnje, sa niskom produktivnošću i galopirajućom nelikvidnošću i zaduživanjem, neprimjereno je obavezati privredne subjekte na rast zarada od 60 odsto pa naviše. Mi ćemo to pratiti i poštovati, ali govorim o desetinama hiljada većih i manjih preduzeća koji će teško moći da podnesu te dodatne udare.
POBJEDA: Kakve posljedice očekujete?
RAKČEVIĆ: Vi znate da je turizam sezonska djelatnost. Ne smatram da hoteli na obali profitabilno mogu raditi 12 mjeseci. Ni najpoznatije turističke destinacije, sa brojnim kulturno-istorijskim spomenicima, sadržajima i dobrom avio-dostupnošću, nemaju toliko dugu sezonu, već sedam do osam mjeseci. Uprkos najavama još nije riješeno pitanje tzv. stalnog sezonca. Značajan broj preduzeća u turizmu radi izrazito sezonalno, četiri ili pet mjeseci i moraće da daje stalnim radnicima visoke plate, za veći dio neradne godine. Problem nedostatka radne snage je već godinama prisutan, zbog čega zapošljavamo ljude sa svih strana svijeta. Izmjena vizne politike će, osim na značajan gubitak turističkih prihoda sa određenih tržišta, negativno uticati i na problem obezbjeđenja radne snage. Recimo, ne vidim da se jedan broj članica EU i NATO-a odriče ruskih ili kineskih gostiju i njihovih milijardi koje donose u Tursku, Grčku, Španiju ili Veliku Britaniju…
Odavno sam zagovornik evroatlantskih integracija Crne Gore, ali kao da postoje dvostruki standardi. Često žurimo da nešto uskladimo, i to brže nego što se zahtijeva ili uz nedovoljno insistiranje na zaštiti sopstvenih interesa. Struktura gostiju Montehosa je drugačija, pa nama to ne pravi toliko veliku štetu, ali postoje brojni hotelijeri i ugostitelji kojima pravi. Ako se samo osvrnemo na Albaniju, ona je u usponu sa nižim PDV-om, stimulacijom izgradnje turističkih kompleksa i boljom avio povezanošću. Sa ovakvim odlukama rizikujete da postanete međunarodno nekonkurentni i investiciono neinteresantni u svojoj najznačajnijoj grani.
Izvor: Pobjeda
Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.