IEN: Rast cijena prijeti da obesmisli najavljeno povećanje zarada, Vlada da hitno uvede sidrene cijene

Institut ekonomskih nauka poziva Vladu Crne Gore i Ministarstvo ekonomskog razvoja da bez daljeg odlaganja pokrenu usvajanje izmjena Zakona o zaštiti potrošača kojima bi se uvela obaveza isticanja sidrenih, odnosno baznih cijena u trgovini na malo.

-Riječ je o inicijativi koju je Institut pokrenuo još u avgustu 2025. godine, više puta upućivao nadležnom ministarstvu, a u septembru ove godine ponovo dostavio kroz konkretan prijedlog zakonskih izmjena u okviru javne rasprave. Vrijeme za preventivno djelovanje ističe, a cijene već rastu – poručili su iz Instituta ekonomskih nauka.

Prema podacima MONSTAT-a, podsjećaju, godišnja inflacija u septembru dostigla je 5,2 odsto, naspram 4,5 odsto u avgustu.

-Cijene hrane i bezalkoholnih pića samo tokom septembra povećane su za 0,6 odsto. Ovakva kretanja posebno zabrinjavaju uoči najavljenog povećanja minimalnih zarada kroz Vladin „Euro model“, čija se primjena očekuje od januara 2027. godine. Životni standard ne određuje samo iznos plate, već njena stvarna kupovna moć. Povećanje nominalnih zarada neće ostvariti očekivane rezultate ukoliko istovremeno rastu cijene proizvoda i usluga koji čine najveći dio potrošnje domaćinstava. Zato Institut ponovo insistira na hitnom uvođenju sidrenih cijena. Njihova suština je jednostavna: uz sadašnju maloprodajnu cijenu trgovac bi morao da istakne i cijenu istog proizvoda koja je važila na jasno određen raniji datum – saopštili su iz Insituta.

Ako je proizvod na referentni datum koštao dva eura, a danas košta 2,50 eura, građanin, ističu, odmah vidi da je poskupio 25 odsto.

-Bez čuvanja starih računa, fotografisanja rafova i nagađanja koliko je nešto ranije koštalo. Sidrene cijene nijesu zamrzavanje cijena niti administrativno ograničavanje trgovine. One predstavljaju obavezu da promjene cijena budu vidljive, uporedive i provjerljive. Trgovci bi zadržali pravo formiranja cijena, ali bi potrošači dobili jasan uvid u njihovo kretanje – dodaju.

Institut, poručuju, posebno smatra da ova obaveza „mora obuhvatiti širok krug proizvoda, a ne samo nekoliko osnovnih životnih namirnica.“

-Uz to, veći trgovački lanci trebalo bi da javno objavljuju ažurne digitalne cjenovnike, kako bi građani, stručne organizacije i nadležne institucije mogli da prate i upoređuju promjene cijena. Time bi se odgovorilo i na sve izraženiji problem nerazumijevanja zvanične statistike inflacije. MONSTAT mjeri prosječno kretanje cijena prema utvrđenoj metodologiji, ali potrošači ne kupuju statistički prosjek. Svako domaćinstvo ima sopstvenu strukturu potrošnje i drugačije osjeća rast troškova života. Sidrene cijene ne bi zamijenile zvaničnu statistiku, već bi građanima omogućile da sami provjere koliko su poskupjeli proizvodi koje svakodnevno kupuju – poručili su.

Svakodnevnim praćenjem cijena u trgovinskim centrima, marketima, manjim prodavnicama, na pijacama i tržnicama, Institut ekonomskih nauka, kako kaže, „uočava poskupljenja različitih proizvoda široke potrošnje.“

-Posebno zabrinjava što se promjene pojavljuju i kod pojedinih proizvoda čije su cijene prethodno bile stabilne mjesecima, a u određenim slučajevima i godinama. Pažnju posebno zahtijevaju hljeb i pekarski proizvodi, flaširana voda, sirevi, suhomesnati i konditorski proizvodi, meso, kao i brojni drugi proizvodi koji predstavljaju redovne izdatke građana. Ovakva kretanja otvaraju ozbiljno ekonomsko pitanje: da li su sva poskupljenja zaista posljedica povećanih nabavnih i drugih poslovnih troškova ili se dio njih može povezati sa očekivanim rastom zarada i anticipativnim ponašanjem trgovaca – naveli su.

Inflatorni pritisci, dodaju, ne moraju uvijek dolaziti sa međunarodnog tržišta.

-Oni mogu nastajati i unutar domaće ekonomije, kao posljedica tržišnih očekivanja, cjenovne politike i povećanja trgovačkih marži koje nije praćeno srazmjernim rastom troškova. Zato je neophodno ispitati u kojoj mjeri sadašnje promjene cijena imaju objektivno troškovno opravdanje, a u kojoj mjeri predstavljaju unutrašnje, odnosno endogene inflatorne pritiske. Posebnu zabrinutost izaziva mogućnost da trgovci, očekujući veću kupovnu moć stanovništva naredne godine, već sada počinju da prilagođavaju svoje cijene budućim, a ne postojećim tržišnim okolnostima – navodi se.

Upravo takvo, poručuju, anticipativno ponašanje može predstavljati ozbiljan rizik za očekivane efekte „Euro modela“, kojim su najavljene minimalne neto zarade od 1.000, 1.250 i 1.400 eura.

-Do prve isplate uvećanih januarskih zarada, koja se očekuje tokom februara 2027. godine, preostalo je još nekoliko mjeseci. Ako se sadašnji inflatorni pritisci nastave, dio planiranog povećanja zarada mogao bi biti neutralisan prije nego što ga zaposleni stvarno osjete. Postoji ozbiljna opasnost da građani dio obećanog povećanja zarada izgube kroz poskupljenja prije nego što prime prvu uvećanu platu. Institut podsjeća da je još u avgustu 2025. godine javno pokrenuo inicijativu za uvođenje sidrenih cijena, a da je Ministarstvu ekonomskog razvoja u više navrata dostavljao predloge i obrazloženja. U septembru 2026. godine, u okviru javne rasprave o izmjenama Zakona o zaštiti potrošača, dodatno smo predložili konkretna zakonska rješenja kojima bi se uredili definicija bazne cijene, njeno obavezno isticanje, digitalna dostupnost cjenovnika i nadzor nad primjenom – naveli su u saopštenju.

Zato, kako kažu, zahtijevaju da Ministarstvo ekonomskog razvoja predložena rješenja uključi u izmjene Zakona o zaštiti potrošača, Vlada ih hitno uputi Skupštini, a zakonodavni postupak bude sproveden bez nepotrebnog odlaganja.

-Predlažemo da se 1. novembar 2026. godine razmotri kao referentni datum za početak evidentiranja baznih cijena, kako bi se kasnije moglo precizno pratiti njihovo kretanje tokom posljednjih mjeseci ove godine i početka primjene „Euro modela“. Obavezno isticanje uslijedilo bi nakon usvajanja potrebnih propisa. Istovremeno, nadležni organi treba da intenziviraju nadzor nad isticanjem cijena, oglašavanjem sniženja i mogućim nepoštenim poslovnim praksama. Država ne smije dozvoliti da se politika povećanja zarada pretvori u politiku povećanja cijena. Ako želimo stvarni rast životnog standarda, moramo zaštititi realnu vrijednost zarada, a ne samo povećavati njihove nominalne iznose – dodali su.

Građanima, naglašavaju iz Institua, nije dovoljno obećati koliko će više zarađivati.

-Jednako je važno koliko će za taj novac moći da kupe – navode.