Tragedija koja je 1. januara 2025. godine potresla Cetinje i cijelu Crnu Goru, kada je Cetinjanin Aco Martinović u krvavom pohodu ubio 12 ljudi, uključujući dvoje djece, a potom sebi oduzeo život, nije samo priča o monstruoznom činu jedne osobe. Ovo je priča o kolektivnom zatajivanju sistema koji nije uspio da zaštiti građane kada je to bilo najpotrebnije. Sistemu kome su potrebne korjenite promjene…
Piše: Predrag ZEČEVIĆ
Ono što dodatno produbljuje bol i razočaranje jeste činjenica da sličan zločin nije prvi put potresao Cetinje. Avgusta 2022. godine, Cetinjanin Vuk Borilović ubio je 10 ljudi, uključujući dvoje djece, i ranio šestoro u jednom od najtragičnijih događaja u novijoj istoriji Crne Gore. Tada su se pojavile iste kritike na račun sistema – kašnjenje reakcije, nedovoljna spremnost i nedostatak adekvatne koordinacije.
Nažalost, država nije izvukla pouke iz te tragedije. Greške koje su tada koštale života ponovile su se, i to u još težem obliku, jer je sada izgubljeno 12 nevinih života.
Okvirna hronologija masakra na osnovu medijskih natpisa
17:35– Sve je počelo u kafani nakon cijelodnevne pijanke u kafani “Velestovo”, kada se Martinović sporečkao i odlučio da započne krvavi pir. Otišao je iz kafane po oružje, a zatim se brzo vratio i ispalio smrtonosne hice u četiri osobe.
17:45 – 17:59– Martinović nastavlja da sije smrt. Iz kafane odlazi, pa na lokaciji Bajice ubija četiri osobe. Tu se ne zaustavlja, na lokaciji Humci ubija dvoje maloljetne djece. Ranio je još jednu osobu.
18:00- Pomahnitali Martinović u Donjem kraju ubija žensku osobu (mediji navode da je u pitanju njegova sestra) i još jednu osobu.
18:05 – Krvavi pir traje nepunih pola sata, nakon čega se Martinović svojim automobilom dao u bjekstvo.
-18:10 – Policija dobija informacije o pucnjavi i započinje obezbjeđivanje ključnih lokacija (?), uključujući sudiju i tužioca, zbog straha da će Martinović nastaviti ubilački pohod.
-18:30 – Policijske blokade širom grada prisiljavaju Martinovića da napusti automobil, koji je ostavio u mjestu Bajice.
– 00:00 – Nakon nekoliko sati bjekstva, Martinović, u blizini svoje kuće, i sebi oduzima život pucajući u glavu.
Propusti sistema:
1. Kašnjenje reakcije policije
Prvi pozivi građana upućeni su već oko 17:45, no policija je na ključne lokacije stigla sa kašnjenjem. Postoje indicije da je policija upućena na pogrešnu lokaciju. Ovo kašnjenje omogućilo je masovnom ubici Martinoviću da nesmetano pređe sa jedne lokacije na drugu i da izbjegne pravovremenu intervenciju. Postavlja se pitanje koliko ima policije na Cetinju?
2. Nedovoljna opremljenost
Policajci koji su stigli prvi na teren nisu bili adekvatno opremljeni – nijesu imali pancire, duge cijevi i jasan plan za neutralizaciju naoružanog i opasnog napadača. Nijesu izvučene pouke iz slučaja “Borilović”.
3. Nedostatak koordinacije
Iako su ključne lokacije bile brzo obezbijeđene, inicijalna nesigurnost u prepoznavanju rute napadača omogućila je Martinoviću da nesmetano pređe nekoliko lokacija.
4. Ignorisanje ranijih prijetnji
Martinović je bio poznat policiji zbog prijekog ponašanja i ranijih presuda za nedozvoljeno držanje oružja. Nedostatak preventivnih mjera i provjera dodatno je doprinio ovoj tragediji.
5. Neadekvatna komunikacija sa građanima
Građani su ostavljeni u panici i neizvjesnosti, bez jasnih informacija o tome kako da se zaštite dok je napadač bio u bjekstvu. Utisak je da su mediji iz Srbije imali prvi informacije, što je nedopustivo.
Grad koji plače
U mirnom, prazničnom popodnevu, grad Cetinje postao je poprište užasa. Ljudi koji su slavili početak nove godine, djeca koja su trčala ulicama, porodice koje su sjedjele za ručkom – sve je prekinuto krvavim pohodom jednog pomahnitalog čovjeka.
Nije prvi put da Cetinje nosi teret ovakve tragedije. Samo dvije i po godine ranije, Cetinje je oplakalo 10 nevinih života, ubijenih od strane Vuka Borilovića. I tada, kao i sada, građani su postavljali ista pitanja – zašto su policija i država zakazali? Zašto nisu spriječeni ovakvi zločini? Ta pitanja sada zvuče još bolnije jer su greške ponovljene.
Cetinje je grad tuge, grad tišine i suza koje će se dugo sušiti. Ali i grad bijesa zbog sistema koji nije uspio da nauči lekciju iz prošlosti.
Tuga, bijes i potreba za velikim promjenama u bezbjednosnom sektoru
Ova tragedija nas podsjeća koliko je život krhak i koliko je važna efikasnost sistema zaštite. Ovo nije samo greška pojedinca – ovo je poraz svih nas.
Građani Crne Gore zaslužuju bolje – bržu reakciju, bolje opremljene policajce, odgovornost institucija i konkretne mjere kako se ovakve tragedije više nikada ne bi ponovile. Avgust 2022. godine trebao je biti posljednji put da Cetinje prolazi kroz ovakav užas, ali država nije naučila lekciju.
Sada nije vrijeme za političke igre. Sada je vrijeme za pravdu, odgovornost i korjenite promjene bezbjednosnog sektora od pozornika do ministra, jer su u pitanju ljudski životi.
Foto: Cetinjski list