Biznis CG Portal o biznisu, politici i inovacijama u Crnoj Gori
Povezani članci
Crna Gora ulazi u 2025. godinu s gorućom potrebom za konsenzusom o njenim vitalnim interesima, a to je članstvo u EU – bez alternative.
Piše: Nenad Zečević, direktor Pobjede
To mora biti najmanji zajednički imenitelj svih u našem društvu. Ovo nije samo politička floskula ili apstraktni ideal – to je egzistencijalni imperativ. Međutim, realnost nije ružičasta. Permanentne postizborne političke i institucionalne krize prijete da potpuno paralizuju sistem. Umjesto da se vodi proevropskom politikom, pojedini djelovi vlasti nastavljaju s antievropskim praksama, čime dodatno udaljavaju Crnu Goru od prijeko potrebnih reformi i evropskog puta.
Posebno zabrinjava klero-nacionalizam, istorijski revizionizam, posustali, ali ne i pobijeđeni projekat ,,srpskog sveta“, koji ne samo da ugrožava sekularni karakter države, već i produbljuje podjele u ionako ranjivom društvu.
U 2024. godini desile su se i lijepe stvari: znatno povećanje penzija i plata kroz program „Evropa sad 2“ premijera Spajića, koji je pozdravila i cijela privreda i biznis elita. Takođe, nakon pozitivnog IBAR-a, konačno smo, nakon sedam godina, zatvorili tri poglavlja. Ipak, bez ikakve potrebe ušli smo u krizu odnosa sa Hrvatskom, a na domaćem planu je takođe bez ikakve potrebe i proizvedena institucionalna kriza. Dešavanja sa Ustavnim sudom, nažalost parapolitičkim tijelom, pokazala su da iza nesporno neustavnog penzionisanja sudije Đuranović ipak stoji neka skrivena agenda. Toliko sakrivena da se iza kulisa formalnih razloga krila potpuno druga pravna bitka, gdje je ključno pitanje bilo da li će biti na glasanju 4:2 ili 3:2. Kao u odličnom trileru ,,Dežurni krivci“, gdje vam je kompletna priča poznata tek na kraju. Umjesto da budu garanti stabilnosti i zaštitnici ustavnog poretka, institucije poput Ustavnog suda su postale sredstvo političkog obračuna.
Slučaj seksualnog uznemiravanja Sare Vujisić oslikava do koje mjere su pravosudne institucije i društvo zakazali. I u slučaju izvjesne smjene direktorice Gimnazije – odvažna Sara nije dobila pravdu. Ostao je gorak ukus da je sistem i pored borbe agilne ministarke prosvjete suštinski poslužio da bi se slučaj zataškao. Sistem, nažalost, ne štiti žrtvu, a predatori prolaze nekažnjeno. Izostala je i osuda od strane prosvjetne zajednice. Profesorska omerta.
Nespremnost političkih elita na kompromis dodatno produbljuje krizu. Umjesto programske saradnje i vizije, svjedočimo formiranju isključivo partijskih kombinacija koje su lišene ideološkog ili programskog smisla. Meritokratiju više niko i ne pominje. Politika je postala arena za očuvanje moći, a ne prostor za izgradnju boljeg društva.
Primjer je neizglasavanje budžeta, što šalje jako lošu poruku na putu ka EU. Ali postavlja se pitanje: da li se budžet mogao izglasati i prije Nove godine budući da je Andrija Mandić 27. decembra zbog blokade parlamenta od opozicije rekao da nema više glasanja. Podsjetiću da su 2019. godine uloge bile izmijenjene: i pored namjere opozicije za blokadu budžet je izglasan u noći između 30 i 31. decembra. Zašto se nije insistiralo na tome ili i tu postoje skrivene igrice između vlasti i opozicije? Mnoge to podsjeća na boks meč Majk Tajson – Džejk Pol u kome jutjuber u jednom momentu borbe kaže legendi boksa: ,,Skripta, brate!“ Od tada Tajson i ne želi više da udari mladog Pola. Ko je u ovom slučaju Tajson, a ko Pol pogađajte sami.
I pored svih izazova, Crna Gora ima jedinstvenu šansu da konačno zakorači ka članstvu u Evropskoj uniji. Propuštanje ove šanse bilo bi neoprostivo. Evropski put nije samo pitanje reformi; to je pitanje identiteta, vrijednosti i opredjeljenja za modernu, otvorenu i prosperitetnu državu. Da bismo iskoristili ovu priliku, potrebni su nam hrabri lideri koji će imati snage da prevaziđu lične i partijske interese, potrebna nam je kohabitacija premijera i predsjednika oko vitalnih državnih interesa, kao i proevropska opozicija koja mora izaći iz svoje vremenske kapsule sa novim politikama, programima i idejama. Kopiranje djelovanja nekadašnjeg DF-a u Skupštini ne vodi nikud.
Crnoj Gori je potrebna nova paradigma. Naši ciljevi moraju biti jasni: evropska budućnost, demokratske institucije, društvena pravda i ekonomski prosperitet. Na kraju, sudbina Crne Gore leži u rukama svih nas.
Da li ćemo 2025. pamtiti kao godinu prekretnice ili kao još jednu izgubljenu priliku – zavisi isključivo od nas. Mediji i civilno društvo ne treba da puste političare da nam pokvare ovu jedinstvenu šansu za EU. Kao što su je propustili 1991. To je najmanje što dugujemo našoj djeci.
