Biznis CG Portal o biznisu, politici i inovacijama u Crnoj Gori
Povezani članci
Predlog zakona o igrama na sreću, koji je utvrdila Vlada, poboljšan je u odnosu na Nacrt istog zakona, ali i dalje je neprimjenjiv i na štetu privatnih priređivača i medija. Vidi se namjera države da uzme značajan dio profita od priređivača, ali ovo nije dobar način jer je Predlog zakona diskriminatorski i suprotan EU propisima.
Piše: Predrag Zečević, ekonomski analitičar
Dok zakon formalno pokušava regulisati sektor igara na sreću, njegove ključne odredbe donose ozbiljne pravne, ekonomske i etičke izazove. Analiza pokazuje da zakon ugrožava ustavna prava, krši EU norme i uvodi neodrživa opterećenja za privatne priređivače.
Fiksne naknade – rast opterećenja za privatne priređivače
Usvojenim zakonom fiksne naknade za kladionice povećane su sa 500 na 750 eura mjesečno, dok su za automate za igre na sreću porasle sa 50 na 75 eura. Iako su ove cifre manje od prvobitnog nacrta (1.000 i 100 eura), ukupni troškovi za privatne priređivače i dalje rastu. Na primjer, otvaranje jedne kladionice sada zahtijeva dodatnih 1.000 eura jednokratne naknade, dok za automat klub ova naknada iznosi čak 3.000 eura.
Ova povećanja posebno pogađaju manje priređivače i automatski favorizuju državni monopol. Kada se tome dodaju troškovi zakonski obavezne infrastrukture i inspekcija, postaje jasno da privatni priređivači ne mogu konkurisati.
Varijabilne naknade – opasna računovodstvena praksa
Najveću kontroverzu izaziva obračun varijabilne koncesione naknade, koja iznosi od 10% do 15% razlike između uplata i isplata. Međutim, u slučaju da isplate premaše uplate, zakon nalaže da se negativni rezultat ne priznaje i računa kao nula. Ovakva praksa direktno je u suprotnosti sa međunarodnim računovodstvenim standardima i tjera priređivače na lažiranje finansijskih izvještaja kako bi opstali.
Na primjer, ako kladionica na jednoj lokaciji isplati 10.000 eura više nego što je primila, taj gubitak se ignoriše, a priređivač mora platiti naknadu kao da gubitak nije ni postojao. To dovodi do situacije u kojoj priređivači plaćaju porez na gubitak – scenario bez presedana u tržišnim ekonomijama.
Kazina – ogromne naknade i birokratija
Za kazina zakon predviđa jednokratnu naknadu od čak dva miliona eura za dobijanje licence, godišnji iznos od 100.000 eura, te varijabilnu naknadu od 15%. Ovo značajno povećava troškove poslovanja, a posebno je problematična odredba o turnirima.
U nacrtu zakona predložena je naknada od 3% na ukupne uplate tokom turnira (kada igrači igraju jedan protiv drugog). Predstavnici kazina tokom javne rasprave su istakli da ovakva praksa ne postoji nigdje u svijetu, jer naknada često prelazi ukupan prihod od turnira. Iako je ova odredba povučena, uvedena je nova naknada od 15% na prihod koji kazino zadržava od igrača, čime se kazina i dalje suočavaju s ogromnim finansijskim pritiscima.
Dodatno, zakon produžava rok za prijavu turnira sa 30 na 45 dana, ali ukida obavezu kazina da unaprijed dostavljaju Upravi podatke o državljanstvu i iznosima uplata igrača.
Ograničenja oglašavanja – diskriminacija i udar na medije
U predlogu zakona ostala su ozbiljna ograničenja za reklamiranje igara na sreću. Privatni priređivači mogu reklamirati samo logo i brend, bez navođenja detalja o igrama, i to samo između 22h i 6h. Ranija mogućnost oglašavanja tokom sportskih prenosa potpuno je ukinuta, dok je reklamiranje na internet portalima i štampanim medijima ograničeno na sportske stranice.
Ostaje zabrana reklamiranja na javnim mjestima, dok je domaćim priređivačima onemogućeno oglašavanje na stranim televizijama i medijima dostupnim u Crnoj Gori. Ovo znači da će publika u Crnoj Gori biti izložena samo reklamama stranih kompanija, čime se domaći subjekti dodatno diskriminišu.
Predstavnici medija istakli su tokom javne rasprave da ova ograničenja predstavljaju ozbiljan udar na njihove prihode, dok privatni priređivači upozoravaju na nepravedan tretman u korist državne lutrije.
Zaštita potrošača – polovične mjere
Iako zakon uvodi nova ograničenja radi zaštite od maloljetničkog klađenja i prevencije zavisnosti, izbačena je odredba prema kojoj su priređivači bili dužni da obučavaju radnike za prepoznavanje zavisnosti. Ova mjera trebalo je da smanji rizike od društvenih posljedica igara na sreću, ali Ministarstvo zdravlja nije uključeno u pripremu zakona.
Monopol i pravna neslaganja s EU normama
Najspornija odredba zakona ostaje monopol državne lutrije, kojoj se daju ekskluzivna prava za organizaciju profitabilnih igara poput binga, lota i tombole. Takođe, predviđa se da će nova državna lutrija biti osnovana tek po usvajanju zakona, dok privatni priređivači imaju samo devet mjeseci da usklade svoje poslovanje s novim pravilima.
Ovakva praksa direktno krši članove 49 i 56 UFEU-a, koji garantuju slobodno tržište i proporcionalnost regulatornih mjera. Takođe, diskriminacija privatnih priređivača suprotna je članovima 19 i 59 Ustava Crne Gore, koji garantuju jednak tretman pred zakonom.
Ugrožavanje tržišta i pravni rizici
Predlog zakona ne samo da narušava ravnopravnost tržišnih aktera, već ugrožava ustavne principe, evropske standarde i ekonomski razvoj sektora. Favorizacija državne lutrije kroz niže naknade, monopol i povlašćeno oglašavanje, kao i uvođenje nelogičnih finansijskih obaveza za privatne priređivače, prijeti opstanku ovog sektora u Crnoj Gori.
Revizija Predloga zakona je nužna kako bi se obezbijedila pravna i tržišna ravnoteža, zaštitila prava svih učesnika i izbjegle potencijalne tužbe na nacionalnom i međunarodnom nivou. Bez ovih promjena, sektor igara na sreću u Crnoj Gori suočava se s neizvjesnom budućnošću.
