Slučaj sutkinje Dragane Đuranović, koja je napunila 65 godina života, a čije se penzionisanje pretvorilo u pravni i politički skandal, otkriva duboke probleme u pravosudnom sistemu Crne Gore.
Piše: Predrag Zečević
Ova situacija ukazuje na pravne kontradikcije, političku instrumentalizaciju institucija i neophodnost striktne primjene Ustava.
Zakonski okvir
Prema članu 154 Ustava Crne Gore, sudijama Ustavnog suda mandat prestaje „kad ispune uslove za starosnu penziju“. Ovi uslovi, regulisani Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju (ZPIO), definišu starosnu granicu od 65 godina. Dakle, Dragana Đuranović je 18. decembra 2024. automatski ispunila uslove za starosnu penziju, što znači da nije mogla ostati na funkciji sutkinje Ustavnog suda.
Međutim, Ustavni sud nije postupio u skladu sa zakonom. Umjesto da konstatuje ispunjenje uslova i obavijesti Skupštinu, dozvoljeno je da Đuranović nastavi da obavlja funkciju. Odluka Ustavnog suda iz juna, kojom je odlučeno da se Skupština ne obavještava o njenom penzionisanju, suštinski je kršenje temeljnih pravnih principa. S druge strane, ne može skupštonski Ustavni odbor bilo koga penzionisati.
Princip povrijeđen
Učešće sutkinje Đuranović u odlučivanju o vlastitom mandatu dodatno je urušilo pravni poredak. Princip nemo iudex in causa sua (niko ne može biti sudija u svojoj stvari) temelj je pravne države i neprikosnoven u pravosudnoj praksi. Ovaj slučaj ne samo da je potkopao integritet Ustavnog suda već je otvorio prostor za sumnju u pristrasnost i političku manipulaciju.
Politička pozadina i neusklađenost funkcije
Jedan od ključnih problema je pitanje političke nepristrasnosti. Đuranović, kao bivši član političke partije, nije smjela biti birana za sudiju Ustavnog suda. Ustav Crne Gore i međunarodni standardi jasno zahtijevaju da sudije Ustavnog suda budu nezavisne od političkih uticaja. Njeno imenovanje pokazuje dugogodišnju praksu političke instrumentalizacije pravosuđa, čime se ruši povjerenje građana u pravosudni sistem.
Odgovornost institucija: Ko je zakazao?
U ovom slučaju, odgovornost se dijeli između više aktera:
1. Ustavni sud – Umjesto da poštuje zakon, dozvolio je sutkinji Đuranović da učestvuje u odlučivanju o vlastitom mandatu.
2. Skupština Crne Gore – Propustila je da pravovremeno reaguje i osigura primjenu zakona.
3. Političke strukture – Uticaj političkih partija na izbor sudija Ustavnog suda doveo je do ove situacije.
Šira perspektiva: Pravni i politički skandal
Ovaj slučaj ne može se posmatrati izolovano. On je simptom dubljeg problema – preplitanja pravnog i političkog sistema u Crnoj Gori. Politički uticaj na pravosuđe destabilizuje pravni poredak i ugrožava osnovna načela demokratije.
Sutkinja Dragana Đuranović zakonito je ispunila uslove za penzionisanje 18. decembra, a njen ostanak na funkciji predstavlja kršenje Ustava i zakona. Ustavni sud nije trebao odlučivati o njenom mandatu, već ga konstatovati i obavijestiti Skupštinu. Osim toga, njena povezanost sa političkom partijom dodatno diskvalifikuje njen angažman na funkciji koja zahtijeva apsolutnu nepristrasnost.
Da bi se izbjegle slične situacije u budućnosti ne treba biti previše pametan. Potrebno je sriktno poštovati Ustav i zakone, osigurati nezavisnost Ustavnog suda od političkih uticaja i uvesti transparentnije i rigoroznije procedure za izbor sudija.
Ovaj slučaj nije samo pravno pitanje već i test integriteta crnogorskih institucija i njihove spremnosti da rade u interesu građana. Bez reformi i povratka povjerenja u pravni sistem, politički i pravni skandali će nastaviti da štete crnogorskoj demokratiji.
Do tad će za sve ispaštati građani Crne Gore koji moraju trpjeti ovaj pravni i politički cirkus.
Zbog svega, Ustavni sud, Skupština i političke partije dužne su izvinjenje građanima.