VUJOVIĆ: Politička zloupotreba slučaja privatizacije KAP-a, uskoro tužbe

S obzirom na to da je tema privatizacije KAP-a i svega onoga što se kasnije dešavalo često predmet zloupotreba u dnevno-političke svrhe, smatram da je neophodno da javnosti prezentujem istinu – da bi se bolje razumjelo donošenje odluke o davanju garancija za KAP. Ova tema je bila zlonamjerno i politikantski pominjana i u posljednjoj kampanji za lokalne izbore u Podgorici, ali sam čekao da se izborni proces okonča, pa da razobličim i sve zablude koje zlonamjerni imaju.

Piše: Branko VUJOVIĆ

Od mog spektakularnog privođenja, zbog odluke Vlade o kreditnom zaduženju za KAP, kada ja nijesam bio član Vlade, za nešto što je urađeno u svemu u skladu sa zakonom, prošle su tri i po godine.

PRIVOĐENJE

Zašto su tadašnji specijalni tužilac Milivoje Katnić i tužiteljka Lidija Vukčević mene izabrali za takvo privođenje i pored činjenice da sam se uvijek odazvao na usmeni poziv tuzilaštva u svojstvu građanina (bez advokata), to oni znaju, to je pitanje njihove moralne i profesionalne odgovornosti. Nezvanične infomacije koje imam, neću iznositi ovom prilikom.

U vrijeme svjetske ekonomske krize krajem 2008. i 2009. godine, koja je u najvećoj mjeri pogodila proizvodnju aluminijuma, KAP nije bio u mogućnosti nastaviti proizvodnju zbog velikih gubitaka. Činjenica da je cijena aluminijuma na LME-u sa 3.290 dolara/toni u julu 2008. pala na 1.300 dolara/toni krajem februara 2009. godine dovoljno govori o ugroženosti proizvodnje aluminijuma u Crnoj Gori, posebno kada se ima u vidu da je proizvodna cijena u KAP-u bila oko 2.300 dolara/toni. Dakle, u periodu krize KAP je pravio gubitak od oko 1.000 dolara po toni.

Mnoge, pa i najrazvijenije, zemlje su podržale svoju aluminijumsku industriju u vrijeme svjetske ekonomske krize, u cilju očuvanja tih kapaciteta.

Dilema pred Vladom je bila ugasiti KAP i Rudnik boksita Nikšić sa preko 4.000 zapošljenih ili kroz državnu pomoć očuvati proizvodnju aluminijuma, imajući u vidu značaj rada KAP-a za ekonomiju Crne Gore.

OTPREMNINE

Između ostalog, rezultat takve odluke jeste u činjenici da je za 2.370 radnika KAP-a i RBN isplaćena otpremnina u prosjeku 13.000 eura (za koju je utrošeno 30 miliona eura), a u radnom odnosu u KAP-u sačuvano je 1.350 radnika, a u RBN 300 radnika.

Vlada je u saradnji sa većinskim vlasnikom potpisala Memorandum o zajedničkoj saradnji i opštem dogovoru između Vlade CG i En+gurpe kojim je, između ostalog, predviđeno:

· Da većinski vlasnik odustane od arbitraže koja je započeta u Frankfurtu, kojom je tužio državu za 47 miliona eura;

· Da većinski vlasnik prenese 50 odsto akcija na državu da bi država imala svog predstavnika u Odboru direktora, sa pravom veta, radi praćenja realizacije obaveza iz Ugovora o poravnanju;

· Da većinski vlasnik i država odustanu od svojih potraživanja prema KAP-u i da država izda garancije u iznosu od 135 miliona eura.

Odluka o prihvatanju Memoranduma, odnosno izdavanju pet državnih garancija u iznosu od 135 miliona eura donijeta je na sjednici Vlade od 4. juna 2009. godine, ja nijesam bio ministar, niti član Vlade. Na toj sjednici su, između ostalog, donijeti sljedeći zaključci:

Tačka 4: ,,Zadužuje se Ministarstvo za ekonomski razvoj da u najkraćem roku u saradnji sa KAP-om i RBN dostave Komisiji za kontrolu državne podrške i pomoći Plan restrukturiranja tih kompanija“, što je Ministarstvo i realizovalo.

Tačka 5: ,,Zadužuje se Komisija za kontrolu državne podrške i pomoći da u kontekstu Sporazuma o stabilizaciji i asocijaciji (član 3, stav 1 Uredbe o bližim kriterijumima, namjeni i uslovima dodjele državne pomoći) informiše Evropsku komisiju o modelu državne pomoći KAP-u i RBN“, što je i urađeno od strane Komisije.

U skladu sa obavezama iz Sporazuma o stabilizaciji i asocijaciji, jedan od kriterijuma za otvaranje poglavlja 8 bio je da se u oblasti državne pomoći ispuni puna usaglašenost nacionalnih propisa u ovoj oblasti sa evropskim zakonodavstvom. Donošenjem Zakona o kontroli državne podrške i pomoći 8. maja 2007. godine u Skupštini CG (sa odgovarajućom uredbom) koji je u primjeni u pravnom sistemu Crne Gore, taj uslov je ispunjen pa je Crna Gora otvorila poglavlje 8. Dakle, ne primjenjuje se drugi propis kada je u pitanju državna pomoć. To, nažalost, nije jasno državnom tužilaštvu (tužiteljki Vukčević i tadašnjem specijalnom tužiocu Katniću), niti ,,sudskim vještacima“ (Popović, Rakočević, Šabović), niti ,,državnim revizorima“ iz DRI (Milović, Perović).

Nakon što sam imenovan za ministra ekonomije (10. juna 2009. godine), sprovedeni su zaključci Vlade, u svemu u skladu sa važećim propisima. Da je to tako potvrđuju i mišljenja Vrhovnog državnog tužilaštva i zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.

Pripremljen je Plan restrukturiranja, proslijeđen Kosmisiji za kontrolu podrške i pomoći, koja je jedina nadležna za ocjenu njegove valjanosti. U radu te komisije učestvovao je predstavnik Evropske komisije, a Komisija je dala pozitivno mišljenje na taj plan. Ministarstvo ekonomije je na osnovu tog plana i obaveza iz Memoranduma, pripremilo prijedlog ugovora o poravnanju sa većinskim vlasnikom, koji je proslijeđen Vladinim komisijama i Vladi. Vlada je prihvatila ponuđeni prijedlog ugovora o poravnanju i zadužila mene, kao ministra ekonomije, da potpišem taj ugovor.

Plan, između ostalog, sadrži informacije: akcioni plan, kratak opis preduzeća, opšte ciljeve, strukturu akcijskog kapitala, poslovno okruženje, opis poslovnih aktivnosti, kadrovsko restrukturiranje, finansijsko stanje, definisanje strateških ciljeva, ekonomsko finansijsku analizu, bilans stanja i bilans uspjeha, SWOT analizu, procjenu novčanih tokova…

Da je Ugovor o poravnanju (kao i svi ugovori o privatizaciji) u skladu sa međunarodnim standardima potvrđuje i činjenica da smo pred međunarodnom arbitražom dobili sve sporove koje su pokrenuli vlasnici akcija privatizovanih preduzeća.

NAREDBA

Tužiteljka Vukčević u svojoj naredbi od 29. aprila 2021. godine potvrđuje da ne zna koji član Uredbe o bližim kriterijumima, namjeni i uslovima o dodjeli državne podrške i pomoći se primjenjuje. Poziva se pogrešno na član 29 te uredbe koji se odnosi na pomoć za sanaciju, a ne na Plan restrukturiranja, koji je obuhvaćen članovima 30 i 31 te uredbe. Tako da su svi izvještaji sudskih vještaka i DRI pogrešni. Čudno je da sudski vještaci iz moralnih i profesionalnih razloga nijesu upozorili tužiteljku Vukčević na tako krupnu grešku (iz neznanja ili loše namjere) i nastavili da rade izvještaje po naredbi iako se ona odnosi na sanaciju, a ne na restrukturiranje. Član 30 ne predviđa izdavanje garancija niti kontragarancija, niti zaloga za izdate kredite, pa ne stoji naredba vještacima ,,da ocjene koju vrstu garancija za vraćanje dodijeljene pomoći je korisnik garancije bio obavezan da dostavi“.

Iz navedenog se jasno vidi da se kod pomoći KAP-u i RBN-u primjenjuje Zakon o kontroli državne podrške i pomoći, sa odgovarajućim uredbama, a ne, kako se u naredbi o sprovođenju istrage navodi, Zakon o državnoj imovini, niti Odluka o sadržaju i načinu podnošenja zahtjeva pravnih lica za izdavanje garancija.

U izvještajima tužioca i vještaka ne analizira se Plan restrukturiranja (po kome je odobrena državna pomoć), kao osnovni dokument, niti članovi 30 i 31 Uredbe koji se tiču bižih uslova dodjele državne podrške i pomoći po ovom osnovu. Dakle, u njihovim izvještajima ima mnogo kontradiktornosti, koje su posljedica neznanja ili loših namjera o čemu bi javnost trebalo da bude detaljno informisana.

Sudski vještaci navode da je VDT 27. novembra 2009. godine dalo pravno mišljenje kojim je potvrđeno da izdavanjem garancija nije povrijeđeno nijedno pravo predviđeno zakonima Crne Gore. Takvo mišljenje je dao i zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore 25. juna 2010. godine. Iako su sve ovo naveli sudski vještaci, to ne pominju u rezimeima, niti u zaključcima nalaza, pa pored svega ovoga konstatuju da je proces urađen suprotno zakonskim propisima.

KAP i MEK su pripremili i proslijedili svu potrebnu dokumentaciju u skladu sa zakonom. Sva kreditna sredstva su utrošena u skladu sa namjenom uz potrebnu dokumentaciju koju je pripremilo Ministarstvo finansija, a Vlada donijela odgovarajuće odluke (supotno mišljenju vještaka Šabovića).

Da bi se akcije sa dotadašnjeg vlasnika prenijele na državu, bilo je potrebno izvršili deblokadu, pa ih prenijeti na državu i blokirati ih. Za vještaka Šabovića sve ovo je značilo da su akcije slobodne – što očigledno nije tačno.

Nije tačno, kako se navodi na strani 10 zapisnika DRI (predzadnji stav), da Ministarstvo ekonomije nije imalo redovan nadzor nad sprovođenjem obaveza iz Plana restrukturiranja (odnosno Ugovora o poravnanju). Izvještaji su podnijeti 31. maja 2010, 31. oktobra 2010, zatim 30. novembra 2011. i 31. decembra 2012. godine

Državni revizor smatra da je za državu bilo povoljnije da nije odobrila državnu pomoć, već da je raskinula Ugovor o prodaji, preuzela sve akcije, platila trošak po osnovu započete arbitraže u iznosu od 47 miliona eura, ali onda bi država morala platiti dug većinskom vlasniku od oko 70 miliona eura. Država bi i tada morala obezbijediti sva sredstva za socijalni program, radni kapital, dug bankama, dug Montenegro bonusu… Dakle, uz troškove iz Ugovora o poravnanju još 117 miliona eura. Nevjerovatno da je ovakva glupost prošla Senat DRI, poznajući neke članove, ako su uopšte čitali izvještaj revizora Milovića.

GARANCIJE
Bilo je za očekivati da će neki od državnih organa koji su se bavili ovim problemom utvrditi činjenice koje se tiču opravdanosti ovakve odluke Vlade, a imajući u vidu izvještaje kojima se to potvrđuje. Da su tako uradili, što je bilo za očekivati, utvrdili bi da je u periodu 2009 – 2020:

  • Socijalnim programom, kao što je već navedeno, riješeno je pitanje 2.370 radnika, za što je utrošeno 30 miliona eura. Ja sam od strane Vlade bio zadužen za realizaciju socijalnog programa koji je u saradnji sa sindikatom KAP-a i RBN-a sproveden bez ijedne primjedbe.
  • Isplaćeni su iznosi neto zarada 95.486.000 eura (u prosjeku 700 eura neto, po radniku).
  • Naknadno su isplaćene otpremnine u iznosu od 10.952.000 eura.
  • Plaćeni su porezi i doprinosi u iznosu od 78.548.000 eura
  • Ostali troškovi zarada u iznosu od 8.141.000 eura.
  • Plaćeni indirektni porezi u iznosu od 9.417.000 eura.
  • Prihodi državnih preduzeća Željeznice i Luke Bar, od KAP-a, iznosili su 39 miliona eura.

Pored toga, izvoz aluminijuma u tom periodu iznosi oko 1.150.000.000 eura i značajno popravlja spoljnotrgovinski bilans. U tom periodu u KAP je investirano preko 100 miliona eura, a nakon stečaja u KAP-u je ostalo zapošljeno 600 radnika, a u RBN-u 300 radnika. Pri tome, proizvodnja u KAP-u generisala je značajne prihode i drugim kompanijama iz Crne Gore. Te kompanije su zapošljavale radnike, plaćale poreze i doprinose i na taj način punile budžet Crne Gore.

O radu ovakvih ,,sudskih vještaka i revizora“ neka cijene oni koji su ih angažovali ili oni koji su im nadređeni. Što se tiče bivšeg specijalnog tužioca Katnića i tužiteljke Vukčević, nadam se da će nadležni organi preduzeti adekvatne mjere na osnovu tužbe koju ću podnijeti.

Provjerite slična mjesta

Đeljošaj: Spajić ima našu podršku

Potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku i ministar razvoja Nik Đeljošaj, na današnjem zasjedanju Skupštine, poručio je da premijer Milojko Spajić ima i dalje njihovu podršku jer je obećao da nikome neće dozvoliti da ugrozi evropski put Crne Gore.