Biznis CG Portal o biznisu, politici i inovacijama u Crnoj Gori
Povezani članci
Mont Everest je najviša planina na Zemlji – visoka 8,85 km iznad nivoa mora – i zapravo još uvijek raste.
Dok ova planina i ostatak Himalaja nastavljaju da rastu, Everest raste više nego što se očekivalo. Naučnici sada misle da znaju razlog zašto, a to ima veze sa spajanjem dva obližnja rječna sistema, piše Gardijan.
Himalaji su se formirali prije oko 50 miliona godina, kada je indijski potkontinent udario u Evroazijsku tektonsku ploču – iako su nedavna istraživanja sugerisala da su ivice ovih ploča već bile veoma visoke prije sudara.
Ali sada stručnjaci kažu da Everest – koji trenutno iznosi 8.849 m – doživljava dodatno povećanje svoje visine kao rezultat erozije susjednih rijeka.
Tim kaže da je proces rezultirao podizanjem Everesta za dodatnih 15 do 50 metara tokom posljednjih 89.000 godina, a uzdizanje se nastavlja i danas.
„Naša studija pokazuje da je čak i najviši vrh na svijetu podložan tekućim geološkim procesima koji mogu mjerljivo uticati na njegovu visinu u relativno kratkim geološkim vremenskim okvirima“, rekao je profesor Džingen Dai, koautor studije sa Kineskog univerziteta geonauka u Pekingu.
Dai je primijetio da je Everest nešto kao anomalija, sa vrhom oko 250 metara višim od ostalih najviših planina na Himalajima. Pored toga, podaci ukazuju na neslaganje između Everestovih dugoročnih i kratkoročnih stopa podizanja.
„Ovo je postavilo pitanje da li postoji mehanizam koji je u osnovi učinio anomalnu nadmorsku visinu Everesta još većom“, rekao je Dai.
Pišući u časopisu Nature Geosience, Dai i njegove kolege izvještavaju kako su kreirali kompjuterske modele za istraživanje evolucije rječnih mreža na Himalajima.
Njihovi rezultati sugerišu da se prije oko 89.000 godina gornji tok rijeke Arun koji leži sjeverno od Everesta – i koji bi tekao na istok na tibetanskoj visoravni – spojio sa njenim donjim tokom, kao rezultat potonjeg erodiranja prema sjeveru. Rezultat je bio da je cijela dužina rijeke Arun postala dio sistema rijeke Kosi.
Tim sugeriše da je preusmjeravanje koje je proizašlo iz ovog „zahvatanja rijeke“ dovelo do povećanja rječne erozije u blizini Everesta i formiranja klisure rijeke Arun.
„U to vrijeme bi kroz rijeku Arun tekla ogromna količina dodatne vode i to bi moglo da transportuje više sedimenta i erodira više stena i usiječe se u dno doline“, rekao je dr Metju Foks, saradnik na ovom istraživanju, sa Univerzitetskog koledža u Londonu.
Istraživači kažu da je uklanjanje ovog materijala dovelo do podizanja okolnog kopna – procesa poznatog kao izostatski odskok.
Tim procjenjuje da proces pokreće Everest za oko 0,16 mm do 0,53 mm godišnje, sa susjednim vrhovima Loce i Makalu, četvrtim i petim najvišim vrhovima na svijetu, koji doživljavaju sličan porast.
„Ovaj efekat se neće nastaviti beskonačno. Proces će se nastaviti sve dok rječni sistem ne dostigne novo stanje ravnoteže“, rekao je Dai.
Profesor Mikael Atal sa Univerziteta u Edinburgu, koji nije bio uključen u rad, rekao je da je „zahvatanje rijeke“ dobro poznat fenomen, ali da je relativno rijedak.
„Ono što je jedinstveno u ovoj studiji je demonstracija da erozija koja je rezultat zahvatanja rijeke može dovesti do tako dramatičnog odgovora Zemljine površine, sa područjem veličine Velikog Londona koje će se povećati za nekoliko desetina metara u desetinama hiljada godina, što je brzo“, rekao je on.
Međutim, Atal primjećuje da ovaj skok objašnjava samo djelić neobične visine najviših vrhova Himalaja. Zaista, Foks je primijetio da drugi mehanizmi kao što su tektonski potresi povezani sa ciklusima zemljotresa i gubitak planinskih glečera, takođe mogu izazvati podizanje planine.
Izvor: Guardian
