Biznis CG Portal o biznisu, politici i inovacijama u Crnoj Gori
Povezani članci
Prvih šest mjeseci 2024. godine donijelo je niz ozbiljnih izazova za Elektroprivredu Crne Gore (EPCG), čija je poslovna slika već godinama zamagljena problematičnim menadžmentom, političkim zapošljavanjem i problemima u upravljanju resursima.
Piše: Predrag Zečević, ekonomski analitičar
Epilog je da je EPCG, za pola ove godine, ostvarila gubitak nakon oporezivanja u iznosu od 3,43 miliona eura koji je za 104,96 miliona eura slabiji rezultat nego lani u istom periodu kada je neto rezultat bio pozitivan i iznosio 101,53 miliona eura. Na prvi pogled reklo bi se da je u pitanju suša i rekonstrukcija TE Pljevlja, no problemi sa kojima se suočava najvrijednija crnogorska kompanija su daleko dublji i složeniji. Iako predsjednik Odbora direktora Milutin Đukanović sve pripisuje lošim hidrološkim uslovima, investicijana i vanjskim faktorima, stvarna slika je daleko kompleksnija i zabrinjavajuća.
Zadržavanje cijena struje – Populizam bez pokrića
Uprava često ističe kako je EPCG tokom protekle četiri godine uspjela zadržati cijene struje nepromijenjenim, dok su plate porasle za 57%. Iako ovaj podatak naizgled zvuči kao pozitivan doprinos ekonomskoj stabilnosti zemlje, u stvarnosti predstavlja finansijski teret koji EPCG teško može nositi. Naime, cijena struje na evropskim tržištima je vrtoglavo rasla tokom istog perioda, a Đukanović priznaje da bi građani plaćali daleko više da je EPCG slijedila tržišne principe. Računica pokazuje da bi potrošači morali platiti preko milijardu eura više da su cijene bile usklađene s tržištem.
Ovo politički-socijalno motivisano zadržavanje cijena zapravo je opasno igranje s dugoročnom stabilnošću kompanije. Umjesto da EPCG djeluje kao odgovoran privredni subjekt i postepeno prilagođava cijene kako bi održala finansijsku ravnotežu, kompanija je podlegla pritiscima i političkim interesima, što je rezultiralo smanjenjem prihoda i sve većim oslanjanjem na subvencije i popuste. Dok mnoge evropske elektroprivrede, poput onih u Njemačkoj i Francuskoj, bez problema prilagođavaju cijene tržišnim uslovima, EPCG je ostala zarobljena u politici populizma.
Partijsko zapošljavanje – rak-rana EPCG
Jedan od ključnih problema koji EPCG vuče ka lošem poslovanju jeste partijsko zapošljavanje. Menadžment je u više navrata branio odluke o preuzimanju kompanija poput Željezare Nikšić, koje su dovele do obaveze preuzimanja stotina zaposlenih. Ovo se često pravda kao “spašavanje radnih mjesta”, ali u stvarnosti je to još jedan način da se nagomila armija partijskih vojnika na račun poreskih obveznika i kompanije.
Nadalje, u EPCG su plate veće makar 50 odsto od državnog prosjeka, a ima makar 20 odsto viška radnika.
Dok druge elektroprivrede u regionu i šire funkcionišu sa smanjenim brojem zaposlenih i ulažu u modernizaciju i automatizaciju kako bi smanjile troškove, EPCG nastavlja da zapošljava po partijskom ključu. Partijsko zapošljavanje ne samo da opterećuje budžet, već i usporava bilo kakav stvarni napredak i reforme unutar kompanije.
EPCG se tako pretvara u socijalni mehanizam za zbrinjavanje političkih kadrova, a ne u modernu, efikasnu i konkurentnu elektroprivredu.
Finansijski teret zbog ekoloških obaveza
Osim partijskog zapošljavanja, EPCG je suočena s ogromnim troškovima vezanim za CO2 takse i ekološku rekonstrukciju termoelektrane Pljevlja. Ovi troškovi predstavljaju globalni izazov za elektroprivrede koje se oslanjaju na fosilna goriva, ali EPCG nije na adekvatan način pripremljena za ovu tranziciju. Dok evropske elektroprivrede već godinama ulažu u obnovljive izvore energije i smanjenje emisija, EPCG se suočava s rastućim troškovima bez jasnog plana za prelazak na održive izvore energije.
Iako Đukanović hvali projekte poput solarnih elektrana i vjetroparkova, činjenica je da su ti projekti tek u začetku i da će proći godine prije nego što daju značajnije rezultate. U međuvremenu, EPCG će nastaviti plaćati visoke CO2 takse, što dodatno opterećuje njenu finansijsku stabilnost.
Šta dalje?
Menadžment je najavio da će EPCG nastojati izbjeći povećanje cijene struje, ali pitanje je koliko je to održivo. Kompanija je već pod velikim finansijskim pritiskom i bez ozbiljnih reformi, uključujući racionalizaciju broja zaposlenih i prilagođavanje cijena struje tržišnim uslovima, teško da će moći nastaviti ovim putem.
Jedna od mogućnosti koja se nudi jeste radikalna reforma EPCG, koja bi uključivala smanjenje viška zaposlenih i prekid s praksom partijskog zapošljavanja. Takođe, neophodno je da EPCG počne ozbiljno ulagati u obnovljive izvore energije i prestane finansirati subvencije i popuste za sve kako bi zadržala nerealno niske cijene struje.
U suprotnom, kompanija će se nastaviti suočavati s rastućim dugovima i biti prisiljena na drastične mjere, bilo kroz značajno povećanje cijene struje ili dodatne gubitke koji će dugoročno narušiti njeno poslovanje. Crna Gora se ne može priuštiti da njena elektroprivreda postane još jedan primjer neuspjeha zbog partijskih interesa i lošeg upravljanja.
Naročito što će 2025. godina biti pakleno teška zbog ekološke rekonstrukcije TE bez obzira i na mogućnost odgađanja tako velikog posla.
