“Brankina” finansijska anestezija, ili je demotivisala visoku akademsku zajednicu da se uključi u lokalni, nacionalni i globalni politički život, ili je pokazala da je njena ranija uključenost bila više rezultat materijalnih pobuda nego iskonskog njegovanja demokratskih i civilizacijskih principa, što bi joj trebalo pripadati po definiciji. Sve u svemu, postignut je efekat njenog pasiviziranja u cilju osrednjavanja političke ponude i aktera.
Piše: prof.dr Radovan Stojanović
Rijedak je primjer kolege Saše Mujovića, koji je napustio zonu bonace i upustio se u političke vode. To, barem, kolegijalno i esnafski treba cijeniti. Dodatno, Saša je korektan kolega, a nadasve radan i poslovan. Kao menadžer na ETF-u, bio je agilan, preduzimljiv i držao je riječ. Inženjer je po struci, što je pragmatičnija kombinacija od srednjoškolskih nastavnika, ekonomista, menadžera ili pravnika, koji su više ideološki i virtuelno orijentisani u cilju lakšeg obezbjeđivanja sopstvene egzistencije. U produktivnim je godinama, naglašeno porodičan i tradicionalno vaspitan. To što njeguje tradiciju svojih predaka je dobro, a koliko ga znam, izuzetno poštuje i tradiciju drugih.
Radi na sebi, što uključuje i promjenu mišljenja, jer kako jednom reče Čerčil, jedini način da napredujemo je da se mijenjamo, a da još više napredujemo, da se još više mijenjamo. Ne u smislu adaptivnosti i marifetluka, nego spoznaje i analize.
Poznat sam kao vječiti renesans crnogorske društvene scene, gdje su me mangupi u sopstvenim redovima uvijek preveslali, ali to me nikada nije sprječavalo da mislim još renesansnije i da uvijek imam svoj stav i ohrabrim pozitivne osobine kolega i njihov rad, u ovom slučaju Saše Mujovića, bez ikakvih prednamjera i obaveza.
Ne umanjujem vrijednost drugih kandidata i dobro je da ih ima dosta. Vjerovatno i oni imaju dobrih osobina kao Saša, koje će njihovi prijatelji istaći. Samo relaksirano i demokratski.
(Autor je profesor na Elektrotehničkom fakultetu)