Ograničenje cijena stanova za iznajmljivanje, sa kojom Njemačka i pojedini gradovi eksperimentišu od 2015, pokazala se potpuno neefikasnom.
Nedostatak stambenog prostora je tolika da vlasnici stanova mogu da rade šta hoće, a podstanari kvadrate plaćaju “suvim zlatom”.
Stan od 80 kvadrata u Diseldorfu, tek površno okrečen i ni blizu završenog renoviranja, nudi se potencijalnim stanarima za 1.500 eura mjesečno, bez režija, prenosi tPortal.
Agent zadužen za ovaj stan je oduševljen, jer telefon ne prestaje da zvoni, iako je cijena od 1.500 eura mjesečno mimo svih ograničenja zakupnine koje su nametnule gradske vlasti.
Regulativa bez kazni
Prema ograničenju, cijena najma stana ne smije da pređe 10% prosječne zakupnine u okruženju. Za ovaj stan traži se čak 400 eura više od prosjeka, ali to ne smeta ni agentu ni budućim stanarima jer za kršenje pravila o ograničenom zakupu nema kazni.
Martin Peters sa portala Mietenmonitor iz Frajburga prati oglase pomoću posebnog softvera i koristi mnoge faktore kako bi izračunao da li je tražena kirija dozvoljena. Ono što svakodnevno vidi šokira ga, jer se gotovo niko ne obazire na ograničenje.
“Djelimično zato što gradovi ne obraćaju pažnju na to. Nema vlasti koji to provjerava”, kaže Peters.
Problem je to što mnogi stanari ne traže od stanodavaca da se drže ograničenih cijena stanova. Felicitas Somer sa Tehničkog univerziteta u Minhenu ispitala je 10.000 ljudi, od kojih se samo 2,4% usudilo da zatraži od stanodavca da poštovanje ograničenje cijene.
Država po tom pitanju ne preduzima ništa. Savezna ministarka građevinarstva Klara Gejvic kaže da se može ići na sud ako se krše zakoni. Naravno, malo će se ko od podstanara upuštati u parnicu zbog kršenja ograničenja cijena, čega se ionako niko ne pridržava.
Slučaj odbačen na sudu
Rijetki su i gradovi koji sami preduzimaju mjere. Na primer, Frankfurt: ako građani prijave previsoke kirije, gradske vlasti tužiće stanodavce.
U Frankfurtu se ipak ne koristi ograničenje kirije od 10% iznad indeksa cijena, već se poziva na zakon koji kaže da se ona smatra pretjeranom ako poraste za 20% u odnosu na tržište, a kirije 50% veće od tržišnih cijena smatraju se iznudom.
Slično je i u Frajburgu: ovdje automatski preduzimaju mjere u ime građana i pišu stanodavcima za koje se sumnja da ignorišu zakon.
Grad je prijavio jedan slučaj iznude kirije, ali je odbačen pred sudom, jer nije bilo moguće dokazati da je stanodavac iskoristio “nevolju stanara”. Na zasićenom tržištu nekretnina to je praktično nemoguće.
Izvor: Tportal