Međunarodno pravo dozvoljava sankcije kao sredstvo za postizanje mira, sigurnosti i bezbjednosti, ali one moraju biti proporcionalne i usmjerene na konkretne subjekte koji doprinose, podstrekavaju ili izazivaju sukobe i tenzije u svijetu.
Međutim, generalizovano zamrzavanje imovine samo i isključivo jer je lice državljanin države koja je pod sankcijama, zbog toga što njeno političko rukovodstvo izaziva rat(ove), agresiju ili sukob(e), može se smatrati diskriminatornim i, u većini slučajeva, predstavlja osnovno kršenje ljudskih prava.
Takve uredbe i odredbe, pojašnjava advokat Veselin Radulović, u pravnom smislu mogu nanijeti štetu jer se, uglavnom, radi o političkim odlukama.
One, tvrdi ovaj iskusni pravnik i advokat, u velikom dijelu slučajeva nisu u saglasnosti sa Ustavom Crne Gore, jer ograničavaju osnovna ljudska prava na način koji je suprotan zakonima naše države.
“Takve odluke uvijek mogu proizvesti negativne posljedice. Jer država mora računati da će se, u nekim slučajevima, desiti to da ih neka od oštećenih lica ospore prvenstveno pred crnogorskim sudovima, a zatim – ako ne uspiju u tim postupcima – pred sudom u Strazburu. A tamo će se, vrlo vjerovatno, utvrditi da su njihova osnovna ljudska prava, konkretno pravo na imovinu, ograničeno na način koi je suprotan Evropskoj konvenciji, ali i Ustavu i pravnom poretku Crne Gore”, kazao je Radulović za PRESS.
Te odluke, napominje on, ukoliko bi bile donešene, “mogle bi proizvesti i određene pravne konsekvence u smislu obaveze države da nadoknadi štetu tim licima, koja su pretrpjela posljedice zbog toga što su bila lišena ili ograničena u vršenju prava svojine”.
“To bi, da se razumijemo, moglo biti itekako loše za građane Crne Gore, iliti, konkretnije – državni budžet”, naglašava on.
Lica na tzv. crnim listama zapadnih država moraju biti alarm za nadležne organe
Prema njegovim riječima, kada neke ozbiljne zapadne države, poput SAD i zemalja članica EU, stave određena lica na tzv. crnu listu – ili ih označe da su povezana sa organizovanim kriminalom, terorizmom i drugim težim krivičnim djelima – to bi trebalo da bude alarm i signal za nadležne organe Crne Gore da im posvete posebnu pažnju i tretman.
“Ali, naravno, obaveza je Crne Gore, kao i svake druge države na svijetu, da prema tim licima postupa u skladu sa zakonom. Dakle, to bi morao da bude jedan ozbiljan signal nadležnim organima da se pozabave ispitivanjem zbog čega su ta lica dospjela na te tzv. crne liste. Međutim, jako je važno da državni organi postupaju u skladu sa zakonom, poštujući domaći pravni poredak i sve druge međunarodno obavezujuće pravne konvencije”, jasan je Raduović.
Stoga bi, dodaje on, nadležni organi prvo trebali da prikupe sve potrebne dokaze na osnovu kojih bi, pred crnogorskim sudovima, mogle biti donešene adekvatne i neosporne odluke.
“Jer mi imamo pravni okvir i pravni sistem dovoljno dobar da se reaguje u svim takvim slučajevima i da se, ako je to potrebno, donese odluka da se određena imovina, ako postoji sumnja da je stečena ili se upotrebljava nezakonito, zamrzne i kasnije, u toku sudskog postupka, kad se utvrde sve činjenice, trajno oduzme”, ocijenio je Radulović.
PRESS