U dva crnogorska sela bili jednoglasni za i protiv, nakon 18 godina jednako razočarani

Osamnaest godina od sticanja nezavisnosti mnogi slave taj dan kao dan pobjede, dok drugi i danas žale za zajedničkom državom. Tako je prije 18 godina bilo u selima Dučići nadomak Podgorice i bjelopoljskog Negobratina, gdje su mještani jednogasno glasali za i protiv nezavisne Crne Gore. Između očekivanja i ostvarenih rezultata i jedni i drugi ostali su razočarani.

U zemlji kontrasta žive ljudi istog takvog karaktera. Tvrdog kova – dijele istu medalju, koju okreće svako na svoju stranu. Ta “svoja” strana posebno se isticala 2006. kada su se građani zbog politike podijelili na one koji su glasali za nezavisnu državu i one koji su rekli ne toj ideji, navijajući za zajednicu sa Srbijom.

Nakon 18 godina i jedni i drugi prkose vremenu i ostaju vjerni tadašnjem stavu. Prava slika i prilika Crne Gore su podgoričko selo Dučići i bjelopoljsko Negobratina.

Plijene ljepotom, ali i neobičnim jedinstvom stanovništva, kako danas, tako i 2006. kada su glasali na referendumu.

“U Dučićima 47 – nula, svi za zajedničku državu. Tog dana je bio praznik za naše selo”, priča Tomo Raković iz Dučića.

Rifat Beganović iz Negobratina ističe da je ovo selo 2006. glasalo 100 odsto za samostalnu Crnu Goru.

“Danas je Dan državnosti i mi smo glasali svi za odvajanje i Milu (Đukanoviću) davali glasove 100 odsto”, kaže Iljaz Fetić iz Negobratina.

Sto odsto za jednu ili drugu opciju nije donijelo ništa dobro ni Dučićima ni Negobratini. Rezultat je na kraju isti: sela su ostala pusta.

“Niko se nije odazvao ni fala vi ljudi davi napravimo put, tri, četiri kilometra, ne mora da ga asfaltira, da ga naspe da ga osposobi da se prođe”, kaže Fetić.

“Ništa, sve što se promijenilo mi smo uradili, država ništa. I danas smatram da to nije država koja treba da bude”, ističe Tomo Raković.

Rifat Beganović iz Negobratina naglašava da je mučna situacija za selo.

“Preko 30 porodica iz ovoga sela otišlo je trbuhom za kruhom koji se nikad neće vratiti. Mi koji smo ostali nas dva, tri domaćinstva, u teškoj situaciji. Nemamo osnovnih uslova za život. Ne što nemamo hljeb i ostalo. Nemao infrastrukturu. Put, vodu, prevoz, i sve natjeralo ljude da napsute selo”, zaključuje Beganović.

A napustilo ih je toliko da su danas i jedno i drugo selo ostali bez biračkog mjesta.

“Ukinulo se biračko mjesto, zadnji put bilo 21, sad 15 ljudi, nisu stalni stanovnici”, objašnjava Raković.

Iljaz Fetić dodaje da omladina bježi, stari umiru.

“Alah da nam pomogne, a pomoći nema”, kaže Iljaz.

S ove vremenske distance i maćehinskog odnosa vlasti Tomo iz Dučića i Rifat iz Negobratine ne bi danas drugačije glasali na referendumu. Svako ima svoje razloge.

“Što si veći, jači si i bolje ti je”, smatra Tomo Raković.

“Samostalna država najljepše. Veliko djelo, stvorili državu da bude svoj na svome, da državom ne komanduje neko drugi, nego ljudi iz te države”, kaže Rifat Beganović.

Iako su sanjali različite snove, danas na propuštene šanse gledaju istim očima.

“Prednost ne vidim, osim kriminala i korupcije, to je prednost najveća, a to je ujedno i mana. Sve nas je više koji ovako razmišljamo čak i druge vjere”, kaže Tomo.

Beganović dodaje da je obećanje bilo, bilo je nade, nije ostavreno što je rečeno.

U dva sela, dva su stava iskazana na isto pitanje. Ipak, jednako su razočarani onim što je tokom godina postignuto. Ostalo je Dučićanima i Negobratičanima da se zore ljepotom svoga kraja kojom ih je darovala majka Crna Gora. Za nedostatke su se pobrinule vlasti.

RTCG

Provjerite slična mjesta

Jezera, Medun i Duklja turistički aduti Podgorice

Oko 44.000 turista registrovano je u Podgorici do kraja aprila, a ostvareno je oko 86.000 …