Visoka primanja, varijabile, luksuzna službena vozila, besplatni telefonski impulsi, nepotizam, primanja funkcionerskih naknada, partijska zapošljavanja, samo su neke od privilegija koje je “prigrilila” i nova vlast, a koja je pobrala simpatije građana upravo jer je sve to kritikovala tokom višecenijske vladavine DPS-a.
U Crnoj Gori praksa je pokazala da čim izbori prođu građani se zaborave, ali nosioci aktuelne vlasti bi trebalo i da se zabrinu jer se potezom olovke na prve izbore politička scena može promijeniti. Valjalo bi na vrijeme svaka vlast da shvati da je zamjenjiva.
Mirza Krnić ih pokreta Preokret u izjavi za “Dan” kaže da planom budžeta za ovu godinu 678 miliona će biti izdvojeno za bruto zarade, dok je prije 10 godina za istu kategoriju planirano 386 miliona.
– To dovoljno govori koliko rastu troškovi naše administracije, koji su i prije 10 godina bili previsoki. Za ovu godinu samo za gorivo je predviđeno oko 13 miliona, 5,8 miliona za službena putovanja, a oko 650 hiljada za troškove reprezentacije. Imamo preko 4 hiljade službenih automobila za koje plaćamo održavanje, gorivo i druge troškove.
Do promjene vlasti 2020. tadašnja opozicija je, osim korupcije, najviše kritikovala partijsko zapošljavanje, preveliku administraciju i neracionalnu potrošnju. Imali smo prilike da vidimo da je svaka od 3 vlade nakon 2020. preuzela praksu prethodnika i u još većoj mjeri produbila problem – partijski je zapošljavala, često i ljude bez referenci, povećavala plate bez osnova i uvećavala razne troškove. Partije to više i ne poriču, koristeći mantru da njihovi članovi nijesu ni mogli da se zaposle i da imaju iskustva jer su bili u nemilosti vlasti predvođenih DPS-om. Na stranu to što su mnogi od njih dobro prolazili i u sistemu koji je predvodio DPS, ispada da mi, građani koji nijesu bili dio nijedne partije i koji su radili u privatnom sektoru, treba da čekamo da svaka partija pozapošljava sve svoje članove i simpatizere, a da mi nastavimo da funkcionišemo sa neefikasnom administracijom i plaćamo novu klasu koja se stvara u državnom sektoru. Ni logičnog ni etičkog opravdanja za ovakvu praksu nema, izjavio je Krnić.
Danak plaća privatni sektor
Šofranac dodaje da svjedočimo vremenu u kojem nema kraja političkom beznađu i beskrupuloznosti političara.
– Kao da su takmičari u igrama bez granice u kome se takmiče ko će profitirati više u što kraćoj vladavini, dok građani kao omađijani navijaju za različite političke ekipe i sukobljavaju se međusobno praznih stomaka ne bi li i oni tim navijanjem zaslužili bilo kakvu poziciju u nekom od političkih timova. Najveći danak političkom zapošljavanju, plaća privatni sektor, koji svakim danom sve više ostaje bez radne snage, jer je svakom njihovom zaposlenom san da radi u državnoj firmi, ne radi ništa i prima platu a svaka nova vlada je kao nova dobra vila koja im ispunjava te želje i izmišlja pozicije na koje ih zapošljava kako bi sačuvala svoje glasačko tijelo, navodi Šofranac.
Ukazuje da prisustvujemo tinjajućoj socijalnoj nepravdi gdje su se stvorile dvije klase, privatni sektor i državni sektor.
– Nije sporno da neko radi u državnom sektoru, ali da bismo imali održiv sistem treba postojati balans, a mi imamo odsustvo mjere partija koje vladaju i pitamo se kada će to prestati i do kada uopšte to možemo da plaćamo. Pritisak na privrednike i zaposlene u privatnom sektoru konstantno raste. Kada bi golema administracija makar radila na tome da bude na usluzi građanima, privrednicima i proizvođačima, društvo bi imalo mnogo više koristi. Nova vlast je pobijedila na izborima uz obećanja da ćemo manje raditi i imati veće plate. Još nismo imali prilike da čujemo kako je to moguće. Kada bi rasla produktivnost, proizvodnja i cjelokupna ekonomija, to bi bilo moguće postepenim koracima, ali da bismo bolje živjeli moramo raditi više, a ne manje, istakao je Krnić.
Crna Gora teatar apsurda
Aleksandra Šofranac ukazuje da je Crna Gora postala teatar apsurda u kojem su političari bezobzirni, neobrazovani, nestručni i neuki glumci, čije predstave plaća i gleda neznaven neuki narod.
– Stručni i obrazovani dio publike može samo da plače i gleda iz ćoškova teatra znajući da se znanje u ovoj zemlji ne prašta, smatra Šofranac.
Smatra da nama treba efikasna administracija i tu se možemo ugledati na Estoniju.
DAN