Mahinacije sa drvnom građom u Rožajama nisu zaustavljene, a prema Kosovu se u svakom trenutku izveze mnogo više nego što je doznačeno za sječu na teritoriji te sjeverne opštine.
To tvrde neki od drvoprerađivača iz ovog grada, koji insistiraju da se izvrši revizija u PJ Uprava za šume Rožaje, kao i lugara na terenu na kojima rade.
“Treba jednostavno izvršiti finasijsku kotrolu i vidjeti kako to da se recimo godišnje posječe u Rožajama 30 hiljada kubika čamovine, a izveze 60 hiljada kubika daske. Jedan od načina je taj da se čamovina koja je prodata za ogrijev ili kao tehničko drvo, takođe prerađuju u dasku, a naravno tu je i nelegalna sječa“, kazao je jedan od sagovornika Portala RTCG.
On je objasnio da kubik prerađene daske u Crnoj Gori košta 190 eura, dok se na Kosovu prodaje za 270 eura.
“Postoji firma u Rožajama koja završava papire za izvoz i onima koji nisu koncesionari i koji nemaju ulaz ili dokaz o porijeklu drveta, a bez problema ga izvoze i prodaju na području Kosova po toj cijeni. To je već posao za carinu i policiju“, kazao je taj drvoprađivač.
On objašnjava i da vlasnici pogona na Kosovu mogu legalno doći i kupiti drvo, odnosno dasku za 190 eura u Rožajama.
“To je legalan način, ali budite sigurni da hiljade kubika izađe ilegalno, odnosno putem kupljenih papira i bez ikakvog dokaza o porijeklu drveta“, tvrdi taj sagovornik.
On kaže da gabrike na Kosovu, koje nema drveta i zavisi isključivo od drve građe iz Crne Gore, najviše to drvo prerađuju u lamperiju ili patos, i dalje izvoze za Grčku.
Prema njegovim riječima, kubik lamperije ili patosa u Crnoj Gori košta 280 eura, ali u našoj državi finalna proizvodnja nije razvijena.
„Osim toga, kosovski privrednici su mnogo agilniji i prodorniji. I to je pravo pitanje, zašto se u Crnoj Gori ne razvija finalna proizvodnja drveta? Crna Gora bi mnogo više imala koristi da razvija finalnu proizvodnju makar u vidu lamperije ili patosa, nego da ovako pojedinci nekotrolisano izvoze dasku na Kosovo“, objašnjava ovaj preduzetnik.
Sagovornik Portala RTCG kaže da je posao sa drvetom unosan koliko i posao sa nekretninama koji cvejta u Crnoj Gori, ali da postoji bitna razlika.
“U poslu sa nekretninama bilo je rizika. U crnogorskom šumarstvu nema rizika. To je najsigurniji biznis. Uložiš dvadeset-trideset eura dobiješ preko sto. I tu je otvoren prostor za podmićivanje i korupciju do neviđenih razmjera, da bi se došlo do šume. Sada i posljednju babu u bilo kojem selu na sjeveru da pitate šta se radi sa šumama, reći će vam – pljačka“, kaže taj rožajski registrovani drvoprerađivač.
RTCG