Biznis CG Portal o biznisu, politici i inovacijama u Crnoj Gori
Povezani članci
Tumačenje zaštitnice imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojane Ćirović da odluka kojom je Vlada odredila visinu troškova prevoza na rad i sa rada zaposlenih korisnika budžeta Republike Crne Gore 1995. godine nije i ne može biti osnov za naknadu troškova prevoza za državne službenike i namještenike za period od 2008. do 2015. godine, iz razloga što taj akt niže pravne snage određuje visinu naknade, a ne pravo, pogrešno je i proizvešće velike posledice po državni budžet, smatra advokat Nebojša Asanović. On je u izjavi za “Dan” naglasio da se zaposlenima manje prava ne može dati nižim nego višim aktima, ali može se, i nije zabranjeno, dati više prava, a što je plus u vezi i sa starim pravilom: dozvoljeno je sve što nije zabranjeno. Asanović ističe da je ovo vrlo značajno pitanje jer se sprema na hiljade tužbi protiv države i državi prijete milionski troškovi i naknade zbog toga.
– Ako je ovo jedini argument države protiv zahtjeva zaposlenih, preciznije državnih službenika, za naknadu troškova prevoza, onda državi prijete izgubljeni sporovi i još veći gubici, uvećani za ogromne advokatske i sudske troškove i troškove vještačenja. Po meni, samo za troškove postupka u pitanju su za državu gubici ili troškovi od više miliona eura – ukazao je Asanović.
Pravo pripada svima koji nisu izuzeti
Asanović ukazuje da se u obrazloženju presude Višeg suda kao pravni osnov prava na naknadu prevoza zaposlenih upravo pominje “predmetna odluka Vlade Crne Gore za koju zaštitnik nepravilno navodi da se u konkretnoj stvari ne može primijeniti”.
– Odluka Vlade odnosi se na sve budžetske korisnike koji platu i drugo dobijaju iz budžeta. Naravno, to ne sleduje one zaposlene koji su po samoj odluci izuzeti iz razloga navedenih u odluci, a što je jasno navedeno u obrazloženju presude – kaže Asanović.
On ukazuje i na sudsku praksu, odnosno presudu Višeg suda u Bijelom Polju iz 2017. godine, kojom je preinačena odluka Osnovnog suda na Žabljaku, a koji je odbio zahtjev jednog zaposlenog iz oblasti zdravstva da mu se na ime naknade troškova prevoza na rad i sa rada za period od 1.4.2010.–25.2.2015.godine plati 936,85 eura, od čega: na ime glavnog duga iznos od 699,40 eura, sa zakonskom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, kao i zatezne kamate na iznos glavnog duga obračunate do 23.5.2017. godine u iznosu od 237,45 eura. Konkretno, tužen je bio Zavod za hitnu medicinsku pomoć, a tužbu je podnio zaposleni koji je obavljao poslove vozača. Prema presudi Višeg suda, u postupku je utvrđeno da je Zavod korisnik budžeta Crne Gore, a da je tužilac zaposlen kod iste i ima pravo na naknadu troškova prevoza na rad i sa rada shodno Odluci o visini naknade troškova prevoza na rad i sa rada zaposlenih kod korisnika budžeta Republike Crne Gore (Sl.list br. 10/97, 60/2001), i to odredbe čl. 2 navedene odluke.
DAN
