Nekoliko radnika bivše fabrike celuloze i papira obratilo se ovih dana državnim institucijama da pokušaju da uđu u trag arhivi ovog nekadašnjeg privrednog giganta, u namjeri da ostvare neka svoja prava ili finansijska potraživanja iz perioda dok je fabrika radila. Arhiva je nestala a krajem decembra stupaju na snagu zakonska rješenja prema kojima zastarijevaju sva nekadašnja finansijska potraživanja iz perioda prije 2020. godine.
Kroz ovu fabriku, za četiri decenije od njene izgradnje 1963. pa najprije do zatvaranja u AB revoluciji 1989. godine, kao i nekoliko godina od 1997. do 2004. godine, nakon čega je bila privatizovana, prošlo je oko petnaest hiljada radnika.
“Arhive i pisanog traga o tome više nema. Mnogi neće moći da ostvaruju neka elementarna prava ako je dokumentacija uništena ili joj se ne uđe u trag, zašta sada nema nikavih izgleda“, kazala je grupa radnika Portalu RTCG.
Bišvi radnici ističu da slučaj nije rasvijetljen ni do danas i da se oni zbog toga suočavaju sa ozbiljnim problemima.
“Dokumentacija je, prema našim saznanjima, iznešena iz upravne zgrade i natovarena na kamion. Da li je završila na nekom od smetlišta ili je prodata otkupljivačima starog papira, ne znamo. Bilo kako bilo radi se o kriminalu”, kažu neki od njih.
Oni su podsjetili i da je najavljeno da sa krajem decembra stupaju na snagu zakonska rješenja prema kojima zastarijevaju sva nekadašnja finansijska potraživanja iz perioda prije 2020. godine.
Fabrika celuloze i papira je otvorena 1963. i radila je sve do 1989. godine, kada je zatvorena, odmah nakon AB revolucije. Potom je 1997. godine otvoren samo papirni blok, koji je opet otišao u stečaj 2004. Privatizacija nije uspjela, i vrlo brzo iz fabrike je počelo da se odnosi sve što vrijedi, od starog papira, do starog gvoždja.