Ulazak u svijet zavisnosti je najčešće postepen, a počinje upravo malim koracima – prvom cigaretom podijeljenom sa društvom, prvom čašom alkoholnog pića, prvim uplaćenim tiketom, poručuju iz Instituta za javno zdravlje (IJZ). A da uđu u svijet zavisnosti od kocke građani Crne Gore imaju priliku skoro na svakom koraku, jer prema podacima Ministarstva finansija, u našoj državi, u kojoj živi 620.000 stanovnika, imamo 1.008 kladionica i 150 automat klubova, koji se vrlo često nalaze u neposrednoj blizini obrazovnih ustanova iako zakon zabranjuje objekte za kockanje i igre na sreću u krugu od 200 metara od osnovnih i srednjih škola.
Iz Udruženja “Roditelji” podsjećaju da, prema Zakonu o igrama na sreću, udaljenost automat kluba od zgrade obrazovnih ustanova (osnovnih i srednjih škola) ne može biti manja od 200 metara. Dodaju da udaljenost između dva automat kluba, odnosno između automat kluba i kladionice ili igračnice, ne može biti manja od 100 metara.
– Kladionice se nalaze blizu svih škola, a po našoj procjeni, ova udaljenost je u praksi nerijetko i manja. Svjedoci smo da nije ispoštovana ni udaljenost između kladionicaa i automat klubova. Realnost je da su kladionice svuda oko nas – blizu škola, mjesta gdje živimo, onlajn… Takođe, jaka medijska kampanja otežava mogućnost da se borimo protiv zavisnosti od klađenja, posebno kada su u pitanju djeca i mladi – ističu iz Udruženja “Roditelji”.
Oni dodaju da su imali pozive roditelja koji su tražili podršku za djecu koja su razvila zavisnost od klađenja, koji su upućivani na ustanove i organizacije koje se bavi podrškom i zaštitom i liječenjem zavisnosti od kockanja.
– Posebnu pažnju treba posvetiti onlajn klađenju jer, po pritužbama roditelja, ono je zaista veliki problem. Naime, onlajn se otvara nalog uz podatke sa lične karte odrasle osobe. Djeca često iskoriste dokument roditelja, ostave svoj i-mejl za potvrdu i broj naloga i tako roditelj i ne zna za nalog ili da se dijete uopšte kladi. Uz broj naloga, novac za plaćanje se može uplaćivati na trafikama, gdje se često ne provjerava uzrast djece. Tako se maloljetnici mogu kladiti a da ne idu u kladionicu i da roditelji to ne znaju. Kladionice znaju, kako nam kažu, da se djeca tako najčešće klade, ali oni im ne otvaraju nalog i ne bi im isplatili novac bez odrasle osobe i tu se njihova odgovornost završava. Ostaje bojazan da se može razviti zavisnost dok roditelji ne primijete ili ne saznaju da im se djeca klade. Pored toga, bilo je prigovora kako djeca čekaju ispred kladionica i mole odrasle ljude da uđu i umjesto njih uplate tiket, što neki građani i urade. Sve navedeno ukazuje da sistem trenutno tako funkcioniše da je djeci lako dostupna mogućnost za klađenje. Pored toga, nedovoljna kontrola, jaka kampanja i nedovoljna svijest odraslih o štetnosti klađenja kod djece dodatno otežava suočavanje sa ovim problemom – ukazuju iz Udruženja “Roditelji”.
Industrija kocke se agresivno širi
Iz IJZ poručuju da je veoma važno napomenuti da se kockanju u našoj zemlji treba posvetiti u većoj mjeri jer smo svjedoci sve većeg i agresivnijeg širenja kockarske industrije, posebno ako imamo u vidu sve veću onlajn ponudu različitih oblika kockanja.
– Kockanje je dio istorije i kulture mnogih civilizacija i imalo je značajnu ulogu u svim slojevima društva, i nižim i višim. Bez obzira na to da li se kockanje posmatra kao vid zabave, da li se kockanju pribjegava kao bijegu od problema, ili se jednostavno vidi kao mogućnost za brzo sticanje novca, kockanja je uvijek bilo tu i uvijek će biti. O kakvim god se društvima radilo i kakvo god poimanje i stavovi postojali o kockanju, činjenica je da za određene ljude kockanje postaje ozbiljan problem koji se širi na sva područja života – ističu iz IJZ.
A da u Crnoj Gori postoji problem sa zavisnošću od kocke pokazuju i podaci IJZ. Relevantna istraživanja pokazuju da se u Crnoj Gori svaki treći učenik uzrasta do 16 godina kockao za novac (32 odsto). Značajna je razlika između dječaka i djevojčica, jer se kocka 46 odsto dječaka (gotovo svaki drugi), naspram 18 odsto djevojčica (gotovo svaka peta). Za kockanje za novac 13 odsto učenika je koristilo internet.
– Važno je napomenuti da se, u skladu sa naučnom definicijom kockanja, kockanjem za novac smatra i tzv. sportsko klađenje i svaki vid klađenja u kladionicama. U našoj kulturi se ovo veoma pogrešno shvata kao bezazlena zabava i roditelji koji podržavaju sportsko klađenje kao vid zabave zapravo podržavaju da im se djeca kockaju. Zabava vrlo lako i brzo može da pređe tanku liniju i da preraste u zavisnost. Među onima koji su se kockali za novac u prethodnih 12 mjeseci 35 odsto je igralo na slot mašinama, 22 odsto igre sa kartama ili kockicama, više nego svaki drugi igrao je lutriju ili bingo (54 odsto), dok se najveći procenat kladio na sport ili životinje, čak tri četvrtine (75 odsto). Visoko je prisustvo ekscesivnog (pretjeranog, neobuzdanog, prekomjernog) kockanja kod onih koji su kockali u prethodnih 12 mjeseci (kod 35 odsto je utvrđen ovakav obrazac kockanja) – kazali su za “Dan” iz IJZ.
Objekte za klađenje udaljiti od škola
Iz Udruženja “Roditelji” ističu da treba izmijeniti zakon i znatno povećati udaljenost između škola i kladionica.
– Takođe, inspekcije moraju ažurnije raditi svoj posao i kontrolisati i kažnjavati poslodavce koji omogućavaju djeci da se klade ili uplate novac za klađenje. Definisanje i usvajanje strategije za bolji internet za djecu i kroz nju primjena evropskog standarda o onlajn verifikaciji starosti bila bi jedno od rješenja i za onlajn klađenje kod djece – smatraju u toj organizaciji.
DAN