Crna Gora je daleko od država u kojima se naglašava važnost državnih službenika kao kičme svakog organa, a koji bi trebalo da budu na pozicijama nezavisno od toga kako se mijenja politički postavljeni najviši kadar.
To su ocijenili sagovornici “Vijesti”, komentarišući to što u Crnoj Gori nije praksa kao u demokratskim državama, da dolaskom novog ministra, ključni službenici u resorima ostaju isti. Dolaskom u Vladu, ministri dovode i svoje nove savjetnike, često mijenjaju direktore direktorata…
Kada je riječ o kvalifikacijama koje bi trebalo da imaju ministri, sagovornici ocjenjuju da bi svaki od njih, iako nije nužno, trebalo da ima određeno znanje i iskustvo u struci resora koji pokriva, da ima rukovodne sposobnosti i da je osoba od integriteta i kredibiliteta.
Programski direktor NVO Uzor Marko Pejović upozorava da, ako su kandidati za ministre osobe koje ne ispunjavaju te uslove, onda se njihovo djelovanje svodi na ispunjavanje partijske agende i u tom slučaju opšti interes apsolutno nije u fokusu njihovog rada.
“Dosadašnja praksa nam ukazuje da u tim slučajevima izostaju konkretni rezultati i da stagniramo na evropskom putu”, kazao je Pejović.
Direktorica Akcije za socijalnu pravdu (ASP) Ines Mrdović rekla je da ministar koji nema iskustvo u oblasti koju pokriva ne može kontrolisati resor kojim rukovodi na najbolji način.
“Takav ministar prvo nema dovoljno sopstvenih znanja, a drugo – takvom ministru se od partijski suprotstavljenih struja može dosta toga ‘podmetnuti’ na potpis, a da on ni ne zna šta potpisuje, jer je iz druge oblasti”.
Ona je naglasila da zato u ovome, ali i u partijskim interesima, treba tražiti razlog što se svaki ministar pokušava odmah okružiti makar sa nekoliko svojih prvih saradnika, u koje će imati potpuno povjerenje.
“Međutim, pitanje je i da li su i koliko i ti saradnici profesionalci ili su njihova znanja ograničena i bledunjava”.
Saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Nikola Mirković ocijenio je da, iako selektivno, sada jeste otvorena debata o kompetencijama određenih kandidata za novu vladu, ali da je činjenica da se o tome ni ranije nije pretjerano vodilo računa, “a posebno su posljednje tri godine stvorile jedno uvjerenje da svako može biti ministar svega”.
VIJESTI