Kada su već pravoslavni Crnogorci jedini narod u Evropi bez svoje vjerske organizacije, jer ih srpska crkva otvoreno odbacuje i negira, zbog čega su ostali bez osnovnih prava na ispovijedanje veroispovijesti, neka budu i jedini narod kome je u vlastitoj državi zabranjeno da participira u vlasti. Takva aparthejd politika, izvan svake inkluzivnosti i evropskih iskustava, ne sluti na dobro i izazvaće reakciju koja će brzo delegitimisati provučićevsku i proputinovsku vladu demagoškog i nacionalističkog opsenarstva – kaže srpski istoričar Milivoj Bešlin. Upozorava da dok u samoj Srbiji ne otpočnu procesi njene suštinske demokratizacije, nema ni boljitka u regionu.
POBJEDA: Vlada u Crnoj Gori će izgleda biti formirana po Vučićevoj zamisli, iako su zapadni partneri uporno slali poruke da se udruže proevropske stranke. Sad će Skupštinu voditi četnički vojvoda, Vladu Demokrate, PES i SNP. Kuda ide Crna Gora sa populistima, nacionalistima i prosrpskim i proruskim partijama u vlasti?
BEŠLIN: Crna Gora jednoznačno, uporno i bez puno kolebanja ide onim putem kojim je krenula 30. avgusta 2020. godine. S obzirom na katastrofalne rezultate dvije prethodne litijaške vlade, čudi takva naizgled iracionalnost, ali populistički cunami koji je pokorio i mnogo veća i razvijenija društva, očito, uzima danak i u Crnoj Gori. Naravno, nacionalno ekskluzivistička i litijaško-nacionalistička većina se unutar sebe preslaguje, ali ona je suštinski nacionalpopulistička i u osnovi antizapadna, proruska i provučićevska većina koja je pobijedila crnogorske suvereniste prije tri godine. Politički, medijski i propagandni spinovi kojima se ta većina služi da bi prikrila svoju suštinu i od crnogorskih birača i od zapadnih partnera su veoma banalni i lako uočljivi. Prvostepeno osuđeni za pokušaj terorizma 2016. će voditi Skupštinu, a ozbiljno osumnjičeni i pod znak pitanja dovedeni, zbog međunarodnih mahinacija, biće premijer treće nacionalističke i proruske vlade u Crnoj Gori. Za to vrijeme, evropske integracije su od 2020. potpuno zaustavljene, a odlazeća, nelegitimna i marionetska vlada Abazovića je ugasila svaku EU perspektivu Crne Gore. Javne finansije su urušene, stepen korupcije veći nego ikada po svim međunarodnim indeksima, partijsko zapošljavanje daleko je prevazišlo slične prakse prethodnog režima. Brojka od skoro 40.000 ugovora pred izbore, partijskih i fiktivnih radnih mjesta ne bi podnijela ni mnogo veća ekonomija. Obrazovni sistem se urušava namjerno i sistematski od osnovnih škola do univerziteta gdje još stoluju mnogi šovinistički i klerikalni kadrovi nekadašnje ministarke. O sunovratu zdravstvenog sistema kome se kičma lomi pod teretom populističkih mjera u ekonomiji, može, nažalost, da svjedoči svaki građanin Crne Gore koji se našao u prilici da se liječi.
I na sav taj sunovrat, glavna briga budućeg premijera je kako da udovolji željama i imperijalnim težnjama režima u Srbiji. Kako da treća litijaška vlada okupi sve srpske kleronacionaliste odane Vučiću, koji su manjina u Crnoj Gori, kako je pokazalo nedavno istraživanje CGO. Naravno, ključni cilj je da van vlade budu ne samo predstavnici manje brojnih naroda, nego da vrata budu zatvorena i svakome ko se nacionalno izjašnjava kao Crnogorac. Kada su već pravoslavni Crnogorci jedini narod u Evropi bez svoje vjerske organizacije, jer ih Srpska crkva otvoreno odbacuje i negira, zbog čega su ostali bez osnovnih prava na ispovijedanje veroispovijesti, neka budu i jedini narod kome je u vlastitoj državi zabranjeno da participira u vlasti. Takva aparthejd politika, izvan svake inkluzivnosti i evropskih iskustava, ne sluti na dobro i izazvaće reakciju koja će brzo delegitimisati provučićevsku i proputinovsku vladu demagoškog i nacionalističkog opsenarstva.