Kompletirane saglasnosti na elaborate procjene uticaja na životnu sredinu za izgradnju Žičare Kotor – Lovćen, bez kojih, makar tako zakon nalaže, nosilac projekta nije uopšte mogao da počne gradnju, završeni su 15 dana nakon što je ova turistička atrakcija puštena u pogon.
Preciznije, jedan elaborat za poziciju „Kuk“ je dobio saglasnost u martu, dok je drugi, koji se odnosi na polaznu tačku iz Boke, za lokaciju „Dub“, zeleno svjetlo dobio kad se turisti već uveliko voze žičarom koju je na osnovu koncesionog ugovora izgradio konzorcijum Novi Volvoks – Leitner, a u komercijalnoj upotrebi je od 14. avgusta.
To znači da su Vlada Crne Gore i Ministarstvo ekonomskog razvoja i turizma, koji su morali biti upoznati sa time jesu li sve pretpostavke ostvarene, svjesno omogućili i promovisali nezakonito postupanje i gradnju koja krši temeljne odredbe Zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu.
Uporedo, ovlašćene inspekcije su propuštale da djeluju i primijene zakonom propisane mjere u slučaju da se projekat realizuje bez potrebnih saglasnosti.
Potvrda Agencije
Ovakav fakultativni odnos prema pozitivnom zakonodavstvu potvrdilo je i javno obavještenje Agencije za zaštitu životne sredine objavljeno juče, 7. septembra u dnevnoj štampi.
Poštujući član 24 Zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu, Agencija je juče obavijestila javnost i Ministarstvo ekonomskog razvoja i turizma, kao podnosioca zahtjeva, da je 30. avgusta donijeto rješenje kojim se daje saglasnost na Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu za izgradnju pristupnog platoa na lokaciji polazne stanice „Dub“ Žičare Kotor – Lovćen u okviru PUP Kotor, prateće trafostanice sa priključnim kablom od 10 kilovolti.
Ništa ne bi bilo čudno da član 8 istog zakona precizno definiše da „nosilac projekta za koji je obavezna izrada elaborata ili projekta za koji je donijeta odluka o potrebi izrade elaborata, ne može pristupiti izvođenju projekta, odnosno pribaviti odobrenje za obavljanje djelatnosti bez saglasnosti na elaborat ili odluke da nije potrebna izrada elaborate“.
Dodatno, isti član Zakona propisuje da su ,,elaborat i saglasnost na elaborat, odnosno odluka da nije potrebna izrada elaborata, sastavni dio dokumentacije potrebne za pribavljanje građevinske dozvole, odnosno prijave građenja objekta, odobrenja ili saglasnosti za početak izvođenja projekta“.
Na primjenu ove odredbe Zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu, ne bi smjelo da ima uticaja to da li je elaborat naknadno dobio saglasnost, budući da se saglasnot na elaborat traži kao prethodni uslov za dalje korake…
U tom smislu, 15 dana kasnije, iz ugla Zakona, na činjenicu da je država zaobišla proceduru, ne pomaže to što je Agencija, kao nadležni organ, navela da je „elaborat urađen u skladu sa zakonom i da sadrži definisane mjere za sprečavanje, smanjenje ili otklanjanje štetnih uticaja na životnu sredinu“.
Obesmišljavanje procedure
Koliko je stvar obesmišljena, ukazuje i sam podatak da je Agencija rješenjem o davanju saglasnosti, shodno svojim ovlašćenjima, utvrdila obavezu nosioca projekta da radove „izvede u svemu prema mjerama zaštitne životne sredine utvrđenim elaboratom“.
To, kako se navodi, podrazumijeva mjere za sprečavanje, smanjenje ili otklanjanje štetnih uticaja u toku izgradnje, funkcionisanja i u slučaju akcidenta, kao i program praćenja, odnosno monitoringa uticaja projekta na životnu sredinu.
Kako je ranije iz Agencije saopšteno Pobjedi, obaveza nosioca projekta je da sprovodi monitoring parametara životne sredine i da rezultate monitoringa dostavlja nadležnom organu lokalne uprave i Agenciji za zaštitu životne sredine Crne Gore.
– Agencija za zaštitu životne sredine nema nadležnost da kontroliše da li se poštuju mjere koje su predviđene elaboratima procjene uticaja na životnu sredinu, već je to nadležnost ekološke inspekcije i drugih nadležnih inspekcija, shodno članu 26 Zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu („Službeni list RCG“, broj 75/18) – rečeno je iz Agencije Pobjedi 14. avgusta.
POBJEDA