Kineska ekonomija je pala u deflaciju, pošto su potrošačke cijene u julu pale prvi put u više od dvije godine.
Zvanični Indeks potrošačkih cijena, koji se uzima kao mjera inflacije, pao je prošlog mjeseca za 0,3 odsto u odnosu na godinu ranije. Analitičari kažu da to povećava pritisak na vladu, da “oživi” tražnju u drugoj najvećoj ekonomiji na svijetu.
Deflacija je uslijedila nakon slabih podataka o uvozu i izvozu, što je pokrenulo pitanje o tempu kineskog oporavka nakon pandemije, a ta zemlja se takođe suočava sa rastućim dugom lokalne samouprave i izazovima na tržištu nekretnina.
Nezaposlenost mladih, koja je rekordno visoka, takođe se pomno prati, jer se očekuje da će rekordnih 11,58 miliona diplomaca ove godine ući na kinesko tržište rada.
Pad cijena, piše BBC, otežava Kini da smanji svoj dug – i sve izazove koji iz toga proističu, kao što je sporija stopa rasta.
Ne postoji tajni sos koji bi mogao da se primijeni za podizanje inflacije”, kaže Danijel Marej iz investicione firme EFG Asset Management.
On predlaže “jednostavnu kombinaciju veće državne potrošnje i nižih poreza, uz lakšu monetarnu politiku”.
Kada su cijene počele da padaju?
Većina razvijenih zemalja doživjela je bum u ličnoj potrošnji, nakon što su prestala ograničenja pandemije. Ljudi koji su uštedeli novac odjednom su postali voljni da troše, dok su se preduzeća borila da održe korak sa potražnjom.
Ogroman porast potražnje za robom, čija je ponuda bila ograničena, zajedno sa rastućim troškovima energije nakon ruske invazije na Ukrajinu – “naduvalo je” cijene. Ali, to se nije dogodilo maltene samo u Kini, gdje cijene nisu rasle u skladu sa tim kako je ekonomija izlazila iz najstrožih svjetskih pravila o virusu korona.
Potrošačke cijene su posljednji put pale u februaru 2021. U stvari, one su mjesecima bile na ivici deflacije, pa su se ranije ove godine smanjile zbog slabe potražnje. Cijene koje naplaćuju kineski proizvođači – poznate kao fabričke cijene – takođe padaju.
Nezavisne