KOSTIĆ: Dio ljudi iz javnog života, kao pokretači govora mržnje, loš primjer omladini

Portal BiznisCG objavljuje seriju intervjua sa direktorima škola i uticajnim osobama na društvenim mrežama u vezi govora mržnje na internetu i oko načina za moguće smanjenje te negativne pojave.

„Poseban akcenat bih stavila na ljude iz javnog života Crne Gore, koji umjesto da, po pravilu, budu uzor omladini, su upravo akteri govora mržnje. Poražavajuće! Tu imamo veoma ozbiljne konsekvence u društvenom kontekstu“, kaže u intervjuu za BiznisCG Anđela Kostić, novinarka TV7.

Pošto ste novinarka i uticajna osoba na Fejsbuku, u kojoj mjeri je izražen govor mržnje na internetu?

-Svi smo svjedoci da je govor mržnje, itekako, izražen. Ne samo na internetu, već i u svakodnevnom životu. Poseban akcenat bih stavila na ljude iz javnog života Crne Gore, koji umjesto da, po pravilu, budu uzor omladini, su upravo akteri govora mržnje. Poražavajuće! Tu imamo veoma ozbiljne konsekvence u društvenom kontekstu. Urušavanje imidža Crne Gore, u širem pogledu i prije svega, loš primjer i negativan uticaj na ponašajne obrasce generacija koje dolaze, uže gledano. Takođe, često izgovaramo onu tezu da sve potiče iz porodice i to je, zbilja, tačno. Hladna porodična klima, nesuglasice, imaju uticaja na stvaranje nasilnika i govora mržnje i pažnja se mora usmjeriti u ovom pravcu. Rješenje je u eliminaciji uzroka, a ne u bavljenju posljedicama. A time se najmanje bavimo. 

Koliko su djeca i odrasli  žrtve govora mržnje na mrežama?

-Svi su uključeni, što je poražavajuće. Svjedočimo određenim primjerima iz regiona koji su, nažalost, imali tragične epiloge. Kako to uvijek biva, sjetimo se tek kada se nešto desi. Tek onda osuđuje i javno mnjenje i generalno, svi su u ulozi sudija. Ne! Govor mržnje je nužno kriminalizovati, sa rigoroznijim kaznama, koje bi bile istinska opomena.

Da vidite onda kako bi se smanjio broj vinovnika, pa bismo danas drugu priču pričali. Kada se već desi, možemo mi brujati danima, naravno, kako se ne bi ponovilo. Ali, ljudski život se ne može vratiti. Život je vrijedniji od svih svjetskih ideala. Vidjeli smo kobne primjere sajberbulinga. Jedan roditelj ostaje bez centra svoga svijeta i smisla življenja, a onda je već kasno. Onda je sva priča u smjeru ’’šta bi bilo, da je bilo’’zaludna. Preventivno intervenisanje je ključno. Dakle, upotpunjavanje i implementacija zakona je bazni ključ koji otvara vrata rješenja.

Da li je tačan utisak javnosti da su najčešće žrtve govora mržnje manjinske grupe, LGBTQ osobe, politički neistomišljenici?

 -Apsolutno. Dodala bih mizoginiju, kao jedan od najučestalijih oblika govora mržnje. I svi govorimo o tome, godinama unazad. I javnost i mediji i istaknuti pojedinci i borkinje i borci za ljudska prava. To je pohvalno, svakako,  ali ne vidim značajnog pomaka u rješavanju ovog relevantnog problema

Imala sam priliku da ugostim ljude iz svih pomenutih ranjivih kategorija, koji su govorili o svojim, za mene (i za svakog, vjerujem) nepojmljivim suočavanjima sa najprizemnijim uvredama i govorom mržnje. Žao mi je što ovo moram kazati, ali primjetno je da se etnička i politička i svaka distanca produbljuje. Krajnje je vrijeme da reagujemo, ne pričom kako smo naviknuti, već djelima! Poštovanje različitosti je ključ društvenog napretka, kao što i znamo ili bi makar trebali.

Kako po Vama administatori društvenih mreža moderiraju govor mržnje?

-Ne treba generalizovati ništa. Individualno je. Imamo portale i pojedince koji djeluju tako što unaprijed uključe opciju za prepoznavanje negativnih komentara i sadržaja sa elementima govora mržnje, te shodno tome preventivno reaguju i to je pohvalno. Dok imamo i one koji dopuštaju svaki vid govora mržnje.

Da li je bilo primjera da Vi znate da su intervenisali?

 Rijetko. Osim prethodno pomenutih, koji preveniraju,  mahom je onih koji ne intervenišu, kad je nužno, što može rezultirati onim čime ne bismo željeli.  

Koliko je bitna medijska pismenost, odnosno da ljudi vjeruju isključivo relevantnim izvorima informisanja? Kako medijska zajednica može uticati na smanjenje ovih negativnih pojava?

  Raduje me uvođenje predmeta Medijska pismenost kao izbornog, za starije osnovce. Smatram da je trebalo u još ranijem uzrastu, makar u perspektivi. Svakako, optimističan korak. U ovoj eri robotike i digitalizacije veoma je važno, naročito kod djece i u razvojnom dobu, razviti kritičko razmišljanje i zdravi skepticizam. Konzumenti informacija moraju naučiti da dekonstruišu medijsku poruku. 

 Činjenica je da medijski sadržaji i socijalne mreže imaju moć da oblikuju pogled na svijet i promovišu određene vrijednosti, te i elektronski i pisani mediji veoma utiču na pojedince i društvo u cjelini, u pogledu ponašajnih obrazaca. Međutim, upravo tu moć treba uzeti u obzir, iskoristiti i usmjeriti je u pravcu konstruktivnog djelovanja. Medijska zajednica može mnogo smanjiti ove negativne pojave, ali i uticati na smanjenje, samo čekamo još (čast izuzecima) da se to i obistini, razumije se.

Tekst je nastao u okviru projekta „Direktori škola, influenseri i učenici protiv govora mržnje“. Projekat je podržan od strane Ministarstva kulture i medija.

Provjerite slična mjesta

Amer čuva tradiciju: Zlatnim rukama gradi simbole sreće i uspomena

Amer Džafić iz Bijelog Polja, već petnaest godina, čuva tradiciju baveći se zlatarstvom. Još od …