Uhapšeni: Od 5.400 paketa spaljeno tek nešto više od 700

U tri zvanične akcije uništavanja cigareta od 27. aprila do 29. septembra, u mandatu direktora Uprave prihoda i carina Rada Miloševića, u Nikšiću je spaljeno najviše 700 paketa od ukupno više od oko 5.400 koje dopremljene na uništavanje – kazao je jedan od uhapšenih službenika UPC tokom saslušanja u prostorijama Specijalnog državnog tužilaštva, saznaje Pobjeda od dva nezavisna, pouzdana izvora iz istrage.

Nešto izmijenjenu verziju, ali uz potvrdu da nije spaljen kontigent cigareta kako se zvanično tvrdilo, u ponedjeljak veče je ispričao još jedan uhapšeni službenik Uprave prihoda i carina na saslušanju pred specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem i članom njegovog tužilačkog tima Jovanom Vukotićem.

Iako je ovaj uhapšeni pripadnik UPC govorio o nešto drugačijim brojkama, na saslušanju je potvrdio teze iz serijala tekstova Pobjede iz avgusta.

Iz dana u dan isplivavaju novi detalji velike kriminalne organizacije koja je ,,uz državni pečat“ obavljala krijumčarenje cigareta.

UIGRANA ŠEMA I SCENARIO


Analizom prikupljenih podataka može se lako uočiti da je organizaciona šema bila vrlo razrađena.

Prvo je, sredinom maja Rade Milošević rasformirao Komisiju za uništavanje cigareta koju je formirala Milena Petričević, i odmah postavio ,,svoje ljude“. Na mjesto prvog čovjeka postavio je Željka Ivanovića, rasporedio još neke važne ljude ,,po dubini“ i onda je sve teklo po zamisli novog direktora.

U međuvremenu, akcija uništavanja zaplijenjenih cigareta je tekla, makar za javnost, besprijekorno.

Malo je ko tada sklopio kockice, i nakon tekstova našeg lista u avgustu, i postavio pitanje vrhu UPC: zašto je za svaku pojedinačnu akciju spaljivanja angažovan drugi prevoznik.

,,Brnović trans“, čiji se izvršni direktora Dalibor Brnović nalazi u pritvoru do 30 dana, bio je treći po redu angažovani prevoznik, ovog puta za ,,spornu“ akciju od 29. septembra.

Scenario za spaljivanje cigareta nijednom nije sadržao podatke o broju paketa i registracione oznake vozila koja su radila transport, iako je to bilo neophodno, shodno standardnoj proceduri. Tako se moglo manipulisati i količinom, a u javnosti igrati ulogu heroja ,,borbe protiv organizovanog kriminala“.

ISTA IGRA SKRIVANJA, NA DRUGIM MJESTIMA


Ali i sakrivati tragovi: za kontigent cigareta koje su, navodno, spaljene 17. avgusta zvanično je saopšteno da su bile smještene u skladištu ,,Montenegrobonusa“. Dan nakon te objave Pobjedi je iz kompanije ,,Montenegrobonus“ saopšteno da o tome nemaju nikakvu evidenciju, jer je skladište izdato prije dvije godine (?!) trećoj firmi koja tamo drži – kafu. Koje su, onda, cigarete tobože spaljene – one kojima je istekao rok trajanja ili se izgubio trag dijelu zaplijenjenih cigareta?

Za četiri mjeseca direktorovanja Milošević se zaista trudio da izbjegava poštovanje procedura UPC. Stalno su – iz nepoznatog razloga – mijenjena mjesta na kojima su cigarete spaljivane: prvi put je bilo u okviru nekadašnje fabrike ,,Javorak“, potom u prostorijama kompanije „Mi Rai“.

Kada je Pobjeda ustanovila da u tim pećima nije bilo moguće spaljivanje tolike količine za vrijeme koje je zvanično UPC navela – opet je promijenjena lokacija. Na kraju je roba za uništenje završila u peći kompanije ,,M construction“, koja je, između ostalog, registrovana za prodaju i skladištenje cigareta?!

Istražitelji sada provjeravaju i lanac policijskog nadzora, da bi utvrdili da li su isti ljudi iz Uprave policije bili angažovani za praćenje konvoja kamiona koji su cigarete prevozili u Nikšić, ali i da li je Uprava policije zaista bila precizno informisana o kontigentima cigareta koje treba da se prate.

Ali, nakon svih ovih podataka i ne treba biti ekspert: postojala je razrađena organizaciona šema, evidentirana i dokazana kriminalna aktivnost i sada samo ostaje da se utvrdi – da li je donedavni direktor UPC bio na vrhu lanca ili tek, neodgovorni ili neuki državni funkcioner.

Za sada je poznato da je lično odobravao izvještaje o uništavanju cigareta koji su bili goli falsifikati i dokazano je da je lično odabrao saradnike za koje se ispostavilo da su imali učešća u kriminalnom poduhvatu sa državnim žigom.

Još jedno je izvjesno: Rade Milošević se neće baš tako lako pozivati na neobaviještenost, premda je sinoć u emisiji ,,Načisto“ na TV ,,Vijesti“ pokušao da sebe amnestira, a da krivicu za sve ,,što nije bilo po procedurama“ prebaci na dojučerašnje saradnike iz Uprave prihoda i carina.

VAJBER MREŽA


Pobjeda je u jučerašnjem tekstu objavila da je u Miloševićevom oduzetom službenom telefonu pronađena vajber gupa i da na osnovu te komunikacije se može zaključiti da je postojala koordinacija o raznim akcijama Uprave prihoda i carina, pa i o paljenju cigareta.

U grupi su, osim Rada Miloševića bili i ljudi iz vrha UPC – Vladimir Bulajić, tadašnji zamjenik direktora, koji je prekjuče imenovan za Miloševićevog ,,nasljednika“. Ima i istaknutih članova Ure, kao na primjer Darko Pižurica koji, nakon akcije SDT i Specijalnog policijskog tima protura tezu pred kolegama iz UPC da je ,,sve ovo Miloševiću smjestio Raško Konjević sa ekipom iz ANB-a“.

Osim pomenutih, unutar grupe su i ljudi iz vrha lanca komandovanja u carinarnicama – Podgorica, Bijelo Polje, Bar, Rožaje – čija imena redakcija neće objaviti jer su dio poslovne mreže UPC, niti za njih ima bilo kakvih indicija da imaju veze sa nelegalnim biznisom.

Zanimljivo je da su članovi ,,Miloševićeve vajber grupe“ identifikovani i neki koje ovih dana Specijalno tužilaštvo tereti za zloupotrebu službenog položaja, primanje mita i stvaranja kriminalne organizacije. Riječ je Elviru Adroviću, šefu Komisije za uništavanje cigareta i Željku Ivanoviću, šefu carinarnice Bar…

Prema informacijama Pobjede sa carinikom Ivanovićem je gotovo svakodnevnu komunikaciju imao Milošević, pa su čak i – kako tvrde izvori iz UPC – napuštali zgradu Uprave prihoda i carina kako bi mogli da se neometano dogovaraju. Hoće li o tim intenzivnim razgovorima tokom saslušanja u SDT-u Ivanović nešto konkretno otkrititi?

Ali, mnogo toga već je poznato i govori o razaranju sistema kontrole carine.

PUTEVI ŠVERCA


Prema do sada prikupljenim podacima, cigarete koje nijesu bile spaljene prebacivane su u dva kraka, jedan je vodio ka inostranstvu – preko Nikšića dalje za Bosnu i Hercegovinu, uz koordinaciju tamošnjih ,,jakih“ ljudi iz vrha entiteta BiH Republika Srpska, a manji dio je vraćan na ulično tržište, uhodanim kanalima, u saradnji sa jednom kriminalnog grupom stacioniranom u opštini Tuzi.

Kamion ,,Branović transa“ bio je dijelom, kako je naš list već pisao, namijenjen za uličnu prodaju na crnogorskoj teritoriji, dok je dio trebalo da se plasira – na teritoriju Kosova.

– Teško mogu pošteni i profesionalni carinici da kontrolišu šverc cigareta, naročito ako je sve ,,pokriveno“ državnim pečatom. Nije to od danas, mnogo toga traje i prije 2020. godine. Novi ljudi, međutim, nijesu promijenili ponašanje. Naprotiv, još od Vlade Zdravka Krivokapića se veliki reeksport cigareta radi i upućuju kontigenti cigareta u tranzitu prema Srbiji i, još više, prema Kosovu – kaže za Pobjedu sagovornik iz Carine Crne Gore koji je, razumljivo, zahtijevao anonimnost.

Po njegovim riječima, ukoliko postoji pečat carine i ukoliko je roba registrovana za tranzit i plombiran kamion, na graničnim prijelazima se propušta, bez dodatnih provjera.

– U dužem periodu su čak tri kamiona sedmično, ocarinjena i u trazitu, prelazili granični prijelaz Kula – tvrdi naš sagovornik.

Priča crnogorskog carinika vraća nas na jedan detalj o kojem je naš list pisao. Prilikom jedne prezentacije uspjeha u prekidu lanca šverca cigareta, direktor UPC u pratnji premijera Dritana Abazovića, javno se pohvalio da je u akciji ,,Tranzit“ napravljena najveća pojedinačna zapljena cigareta – 4.000 paketa koji su, navodno, bili sakriveni u duplom dnu šlepera.

Istraživački tim Pobjede je koji dan kasnije otkrio da se u stvari radilo o tri šlepera jedne barske kompanije koji su 31. maja otpremljeni, sve sa plombom i carinskom deklaracijom, prema Srbiji. Na Dobrakovu su srpski carinici otkrili da nije riječ o reeksportu, već da su cigarete (najveći dio je bilo marke ,,marble“) namijenjene tržištu Srbije.

Kada su vraćeni u Luku Bar, po naređenju Rada Miloševića, obavljena je zapljena. Niko tada od nadležnih ništa nije posumnjao, niko se nije zapitao kako je odrađena akcija zapljene. Nakon pitanja Pobjede, Uprava prihoda i carina prestala je da komunicira sa našim listom, a portparol UPC Radoje Mijušković je tada kazao novinarki našeg lista da je naredba stigla direktno od – Rada Miloševića.

Moguće da je to bio pokušaj da se nezgodne teme ostave po strani, a ,,nepoželjnom“ mediju uskrati pravo na informacije.

Dani koji su uslijedili pokazali su da je teško držati tajne i da je nemoguće sve vrijeme varati sve ljude.

Sada dolazi vrijeme naplate i pitanje je do koga će istraga dovesti – do nekih ljudi iz vrha države ili neke partije. 

Pobjeda

Provjerite slična mjesta

Kralja “kripto valuta” Crna Gora izručuje SAD

Kralj “kripto valuta” Do Kvon, prema odluci podgoričkog Višeg sdua, biće izručen Sjedinjeni Američkim Državama (SAD).To je …