Biznis CG Portal o biznisu, politici i inovacijama u Crnoj Gori
Povezani članci
Sudija hercegnovskog Osnovnog suda Jovan Stanković tvrdi da je Vesna Medenica od njega izričito tražila da u jednom predmetu donese presudu u korist firme “Carine”.
To je saopštio na saslušanju u Specijalnom policijskom odjeljenju (SPO), gdje je dao izjavu u svojstvu građanina u sklopu istrage protiv doskorašnje predsjednice Vrhovnog suda, koja se sumnjiči za protivzakoniti uticaj…
Objasnio je da je bivša predsjednica Vrhovnog suda od njega to tražila u martu 2022. godine. Ostavku na tu funkciju podnijela je u decembru 2020. godine, a uhapšena je 17. aprila ove godine.
U zapisniku sa njegovog saslušanja, navodi se da je krajem 2021. godine metodom slučajne dodjele zadužio u rad predmet – “Carine” protiv Pavla Popovića.
Rekao je da mu je poznato da je predmet spora bilo vraćanje zajma firmi Čedomira Popovića u iznosu od 20.000 eura.
”Na vaše pitanje da li me je neko kontaktirao u vezi s predmetom… pojasnio bih da sam u vezi s ovim predmetom kontaktiran od strane bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice”, kazao je on, piše u dokumentu u koji su vijesti imale uvid.
Inspektorima je pojasnio da se Medenica interesovala za taj predmet, a da joj je on “sve izložio” putem poruke na aplikaciji viber…
”I više puta sam naglasio da postoji problem sa dostavom, na šta je ona meni sugerisala donošenje presude po osnovu propuštanja, gdje sam ja ponovo naglasio da postoji problem i nesiguran šta ona od mene hoće, pitao da li da predmet zakažem ili donesem tu odluku. Ona je meni izričito odgovorila da donesem tu odluku, odnosno presudu”, rekao je Stanković na saslušanju.
Presuda zbog propuštanja, prema zakonu, donosi se ako tuženi ne odgovori na tužbu u roku od 30 dana…
”S obzirom da sam se nalazio na poslu, nakon što mi je Vesna Medenica poslala broj predmeta i ko su stranke u postupku, ja sam predmet izvadio iz evidencije i pogledao šta se dešava. Tada sam vidio, odnosno utvrdio da tuženi Popović Pavle nije u zakonski previđenom roku dostavio odgovor na tužbu, a uvidom u predmet sam utvrdio po mojoj ocjeni da materijalno-pravno u predmetu nema ništa sporno. Ujedno sam primijetio da je dostavnica bila potpisana od strane supruge tuženog a ne tuženog lično, što bi značilo da sa materijalno-pravne tačke gledišta moglo biti uslov za donošenje po osnovu propuštanja, ali da postoji procesni problem, u smislu toga da tužbu makar formalno nije primio tuženi lično. U spisima je međutim postojao dokaz da je tuženi lično primio opomenu pred utuženje”, naveo je sudija na saslušanju.
On je rekao da se u tom momentu našao u veoma nezahvalnoj poziciji i da nije mogao da odbije Medenicu, jer bi joj se na taj način zamjerio.
”Da sam je odbio, zamjerio bih joj se i bez obzira na njen navodno prijateljski odnos, imajući prethodna iskustva sa njom i znajući kako se odnosila prema brojnim kolegama, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu. U trenutku kada su mi oni najmanje bili potrebni, a sa druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega interesovala”, rekao je Stanković.
On je rekao da je donio tu odluku smatrajući to najjednostavnijim rješenjem u tom trenutku: “Da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda, jer se nikada nisam osjećao lagodno kada je ona u pitanju, a time i izbjegnem moguće posljedice ukoliko bi mi nešto zamjerila”.
Sudija je na saslušanju kazao da mu je poznato da se Medenica “tih dana sretala i sa predsjednikom suda u Herceg Novog”, zbog čega je smatrao mogućim da se interesovala i za njegov rad i rezultate:
”A i znala je za moje lične planove gdje bi vrlo lako mogla kroz uticaj na ljude koji su na funkcijama u Sudskom savjetu da izdejstvuje da budem razriješen, čime bih čitavu svoju karijeru ukaljao i naravno ostao bez bilo kakve moguće privilegije nakon prestanka funkcije. Ova bojazan praktično je iznudila da načinim grešku, koje se naravno kajem ali sam u tom trenutku razmišljao dosta konfuzno. U krajnjem, moje odluke nisu konačne i stranke na njih imaju pravo žalbe, te sam na neki način, iako to ružno zvuči, prebacio u ćošak Višeg suda da se oni bakću tim predmetom i s njom ukoliko bi bilo žalbi”, rekao je Stanković.
Vijesti
