Prvi maj: Podsjetnik na ponižavajuću situaciju u Crnoj Gori

Širom svijeta Prvog maja radnici izlaze na ulice i traže svoja prava. U Francuskoj je, tražeći socijalnu i ekonomsku pravdu, prošle godine marširalo preko 100.000 ljudi. Iz Italije, Njemačke, Belgije, Španije, Brazila, Indonezije, sa Filipina stizale su fotografije sa protesta, održanih uprkos pandemiji. Turska policija lani je privela preko 200 demonstranata nakon nereda na prvomajskim marševima koji su bili zabranjeni zbog korone…

Kod nas takvih problema nema. Već dugo, Prvi maj je tek prilika da se odmori, štogod pojede i popije. Imamo mi prečih briga od toga kako živimo: ko je Crnogorac, a ko Srbin i koliko posto; ko će i đe da ponese državu, a ko crkvu; ko šta pjeva i ima li dosta krša…

Za one koji su zaboravili: Prvi maj se slavi kao međunarodni praznik radničkog pokreta u znak sjećanja na stotine hiljada američkih radnika koji su na ovaj dan 1886. izašli na ulice Čikaga zahtijevajući osmosatno radno vrijeme. Na Prvom kongresu 2. Internacionale, održanom 1889. godine, odlučeno je da 1. maj postane zajednički praznik svih radnika svijeta. Za radnike i sindikaliste širom planete, on predstavlja dan solidarnosti i borbe za bolje uslove rada.

“Radim u privatnoj građevinskoj firmi. Preko banke primam platu od 450 eura, imam osiguranje. Nekvalifikovan sam, ali mogu da zaradim i do 700-800 eura, ako radim svaki dan. Dodatne pare nam isplaćuju na ruke – koliko si dana radio, toliko novca dobiješ, nema veze je li subota ili nedjelja i koliko dana nedjeljno radiš. Često se radi izvan Podgorice, pa na posao krenem rano, oko 6.30 ujutru, a vratim se poslije sedam uveče”, kaže za naš portal radnik čije ime je poznato redakciji.

Vrlo često rast cijena se kod nas gleda kroz cijenu ulja. Ovakav nam je standard: U Njemačkoj je prosječna plata 2.800 eura, ulje košta 3 eura, a Norvežani, istu prosječnu platu, ulje plaćaju 7 eura. Kod nas je prosječna plata 704, litar ulja dva eura. To znači da se za prosječnu platu u Njemačkoj može kupiti 933, u Norveškooj 400, a u Crnoj Gori 352 litra ulja

Slobodna je ovo zemlja, ali ljudi nikako ne vole da im se objavi ime i prezime. I ne pada im na pamet da se bune zbog dijela plate na koji gazde ne plaćaju poreze i doprinose. Odrasli su u zemlji u kojoj to nije običaj i u kojoj država više voli poslušne privrednike, nego prihode koji bi morali stići do budžeta.

“Prvi maj ili međunarodni praznik radničkog pokreta za građane Crne Gore je sve samo ne praznik. Ovaj datum je podsjetnik, na veoma lošu, demotivišuću, čak i ponižavajuću socioekonomsku situaciju u Crnoj Gori”, kaže Maksim Vučinić, predsjednik Radničke partije. Prema njegovim riječima, i ovaj Prvi maj “radnička klasa u Crnoj Gori dočekuje u raljama loše i socijalno ugrožavajuće politike bivšeg režima”.

Prema podacima Uprave za statistiku u Crnoj Gori ima 212.959 zaposlenih. Nezaposlenih je 53.409. Stopa nezaposlenosti je blizu 24 odsto.

Ubjedljivo najveći broj ljudi – preko 42.000 – radi u trgovini. Kad se saberu svi koji rade u poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu, rudarstvu, prizvodnji struje i sličnom, snabdijevanju vodom i građevinarstvu dobije se cifra od oko 40.000 radnika. Državna uprava, odbrana i obavezno socijalno osiguranje zapošljavaju blizu 23.000 ljudi. Usluge smještaja i ishrane pruža blizu 18.000 radika. U prosvjeti je oko 16.000, a u zdravstvu i socijalnoj zaštiti oko 14 hiljada zaposlenih.

I bez brojeva se zna: uslužne djelatnosti su izvor zarade za ogromnu većinu zaposlenih. Privreda nam zavisi od turizma i od toga koliko će pasti kiše, odnosno koliko ćemo struje proizvesti i pošto će biti ona koju uspijemo da izvezemo. Tako smo se u posljednjih 30 godina razvijali.

RTCG

Provjerite slična mjesta

Danijela Đurović ostaje predsjednica Skupštine

Danijela Đurović ostaje predsjednica Skupštine. Većina poslanika je večeras, na tajnom glasanju, bila protiv njene …