Biznis CG Portal o biznisu, politici i inovacijama u Crnoj Gori
Povezani članci
Poezija Milanke Ćorović je prepoznatljiva po rečenicama koje su pokretljive, gipke, nijesu statične, nemirne su, živahne i energične. Prostim jezikom – slave život.
Kako nam potvrđuje i sama autorka, očigledno je da je prozno pero prenijela u poeziju i gotovo uvijek ispriča jednu priču.
Ćorović ističe da je pisanje samačka umjetnost, samački proces kroz koji autor/ka prolazi kroz razna stanja.
“Hipersenzitivna sam osoba i to smatram najvećim darom ma koliko i nije baš praktično primjenjiv u vremenu kada se dešava prava ring borba Pristojnost Vs Šund. Dakle, inspiraciju pronalazim isključivo u najdubljim emocijama. Ne volim ništa nejasno, polovično, neartikulisano. Potrebno mi je da me nešto emotivno povuče da bih pisala. Stvaralaštvo je za mene kao vazduh, ne mogu da zamislim život bez kreativnosti. Pisana riječ je moja iracionalna sreća, strast i adrenalin”, kaže Ćorović.
U nastavku možete pročitati njenu pjesmu “Lobotomija” (Izađi iz moje poezije)
pisaću poeziju
odvojiću se od ustaljenosti
i okoštale rutine
umrežiće me umno i osjećajno
sudariću se sa sobom
na hrapavom papiru
dok me slova suptilno preuzimaju
pod svoje krke niti
riječi su moja lobotomija
odstrani me
od nesnošljivih pojava
i dok naokolo pluta primitivizam
po površini poput naftnih mrlja
želi da zgrči moje biće
beskrupulozno koračaš
u sanjalački pogled
sugestivno silaziš u poeziju
dok se čelo nekontrolisano mreška
samopouzdan toneš
niz uzdah
mimiku
napadaš ritmično disanje
uživljavaš se u drčno slovo
dok te lomi
moja ranjiva riječ
kidaš o znak interpunkcije
hoćeš li je odložiti
uz komplet crno žutih Hegelovih knjiga
(smiješi ti se “Nauka logike”)
ili pak u visini bademastih očiju
na nišanu
svaki put kada se sagneš
po neku drugu
i kakve će emotivne vulkane
pokrenuti potpis mog imena
u desnom uglu
dokle dosežu…
odvojiću se od ustaljenosti
otploviću daleko
do mene nećeš više doprijeti
kao da nikad nije ni bilo bitno
istrešću te iz rukava
poput iritantnog čička
prije nego na koži izgrebeš ranu
izađi iz moje poezije
zamoliću te lijepo
ona je samo moja
lobotomija
