Tri meča, tri ubjedljiva poraza. To je trenutna realnost crnogorske košarke na Evropskom prvenstvu. Od Njemačke, preko Litvanije, do Finske – protivnici su nas rasturali, a mi smo izgledali kao statisti na tuđoj predstavi.
Piše: Bojan OBRENIĆ
Osim desetak minuta protiv Njemačke, kada se činilo da postoji tračak borbe, sve ostalo bilo je mučno gledati. Crna Gora danas ima najgoru koš-razliku na Prvenstvu, a ono što još više boli jeste utisak da je ovako jadno izdanje bilo i očekivano.
Novajlije, od kojih se nadalo da će donijeti energiju i pojačati konkurenciju, pokazale su da nijesu dorasle izazovu. Nema hemije, nema lidera, nema plana – kao da se igra iz obaveze, a ne iz srca. Ekipa izgleda hladno, nezainteresovano, bez trunke zajedništva. To nije ona Crna Gora koja je na prethodnim takmičenjima ostavljala dušu na parketu, makar i gubila.
Ostaju još Švedska i Velika Britanija. Po kvalitetu, to su rivali protiv kojih bismo morali da tražimo pobjedu. Ali sa ovakvim pristupom, sve osim novih ubjedljivih poraza bilo bi pravo čudo. Ne može se dobiti nijedna utakmica ako nema borbenosti, ponosa i želje da se pokaže da dres sa državnim grbom nešto znači.
Najtužnije od svega je to što nam je još svježe u pamćenju ono herojsko poluvrijeme protiv SAD-a na Svjetskom prvenstvu. Tada smo vjerovali da Crna Gora ima ekipu koja može da se nosi sa najvećima. Danas, to izgleda kao puka iluzija, kao san koji nas je samo nakratko zavarao. Umjesto potvrde kontinuiteta, dobijamo sramotu i razočaranje.
Ovaj tim ne gubi samo utakmice – on gubi povjerenje navijača i ruši sopstveni ugled. A to je poraz koji će se najduže pamtiti. Naročito što su dolaskom nove agilne uprave Košarkaškog saveza stvoreni sjajni preduslovi za uspjeh. Zaludu izgleda.
Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.